Jedna greška na ženi Novo!
0 preuzimanja
Bog je načinio ženu šestoga dana, radeći prekovremeno. Došao je anđeo i pitao ga: “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?” I Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?" “Mora znati prati, ali ne smije biti od plastike. Treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za barem četvero djece… 
Mora imati poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca.” Anđeo se začudio svim tim vještinama. “Sa samo dvije ruke… Nemoguće!“ I ovo je samo standardni model?! “To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“. Ne želim odgađati, reče Stvoritelj. Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago. Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno. Anđeo se približio i dotaknuo ženu. “Bože, tako je mekana.” “Jest, mekana je”, reče Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. “Nećeš vjerovati što sve može izdržati.” “Može li misliti?" upita Anđeo. Bog odgovori: “Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se." Anđelu privuče pažnju nešto na ženinu licu… “Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju.” “Nije to nikakav propust…to je suza”, ispravi ga Bog. “Čemu to?," upita Anđeo. “Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.” Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela; “Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!” To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Podnosi teškoće, nosi tugu, ali zna i za sreću i ljubav i ima svoje mišljenje. Ona se smije - kad želi vrištati; pjeva - kad želi plakati. Plače kad je sretna i smiješi se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za obitelj. Ona k liječniku prati prijateljicu koja se boji. I žena voli bez granice... Ona plače kad joj djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. Ona se raduje kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje. Srce se njezino slomi kad čuje za smrt neke drage osobe. Ona tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kada više nema ničega za što bi se borila. Žena zna da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce. Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi.
| Pregleda: | 3196 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe,
i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.
Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.
I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.
Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”
Želeći ohrabriti one koji nemaju pouzdanja u svoje snage i sposobnosti Arthur Lassen je čovjeka usporedio s bumbarom: Tko god misli ili govori Ja to ne mogu!, sam si postavlja nepotrebne granice.