Priča o istini - Stjepan Lice Novo!

0 preuzimanja

covjek_emocije_3dilustracijaNeki je čovjek uvijek i zbog svega plakao. Nije bilo ničega što ga ne bi moglo rasplakati. Od pregažena mrava do klaunova u cirkusu, u svemu je vidio razlog za plakanje. Jednog dana ljudi mu rekoše: - Otiđi od nas. Tvoj plač ne nalikuje našem plaču. Različit si od svih nas i tvoja nam prisutnost nije ugodna. Bolje je da odeš sam nego da te mi protjeramo.

I tako čovjek ode.

Drugi se čovjek uvijek i zbog svega smijao. Sve, baš sve, moglo ga je nasmijati. Od malog prsta do pogreba, u svemu je vidio razlog za smijeh. Jednog dana ljudi mu rekoše: - Otiđi od nas. Tvoj smijeh nije poput našega smijeha. Različit si od svih nas i nije nam drago što si s nama. Otiđi prije nego što te protjeramo.

I čovjek ode.

Kad su se susreli, reče prvi: - Ljudi su me otjerali jer nisu razumjeli moj plač. Ali, u tvojem smijehu ja osjećam svoj plač.

Drugi reče: Mene su otjerali zbog mojeg smijeha. Nisu ga znali shvatiti. ali, u tvojem plaču ja prepoznajem svoj smijeh.

I pođoše zajedno.

Stjepan Lice

Pregleda: 2189 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 09. 12. 2019.

Slični dokumenti

Više te ne volim! razmišljanje o braku
Više te ne volim! razmišljanje o braku

Kada sam stigao kući, večera je već bila na stolu. Svojoj sam supruzi rekao da za nju imam važnu vijest. Sjela je, da me kao i uvijek sasluša. Gledala me i očekivala tu važnu vijest koju ću joj priopćiti.

Neka čudna bolest
Neka čudna bolest

Neka čudna bolest počela se širiti cijelim svijetom. Oni koji bi od nje oboljeli, osjetili bi kako im se srce naglo smanjuje. Gubili su snagu i radost. Najradije bi ostajali u krevetu.

Zanimljivosti

Riječ u hebrejskom koja znači “korablja” upotrebljava se samo za Noinu korablju i košaru u kojoj je Mojsije plutao NIlom.

Humor

Dvoje djelatnika i ravnatelj odoše na ručak i nađoše staru uljanu lampu. Protrljaše je a iz lampe izađe duh i reče: – “Troje vas je pa ću svakome ispuniti po jednu želju.” – Prvo meni – reče djelatnica. – Želim biti na Bahamima i voziti se gliserom ne mareći ni za što na svijetu! Puf! I ona nestane. – Njen kolega, u čudu, reče: ” Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, na plaži i zauvijek okružen pinacoladom i ljubavlju svog zivota. Puf! I on nestane. – Ti si na redu – reče duh ravnatelju. A on reče: – Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate na posao. *p o u k a: UVIJEK PUSTITE ŠEFA DA PRVI GOVORI!

Poslovice

Vreća škrtca nema vrha, a vreća rasipnika nema dna. (Rumunjska poslovica)