Violina - priča o pravim vrijednostima Novo!
0 preuzimanja
Stara je violina dospjela na aukciju. Bila je jako istrošena i puna ogrebotina.
Bila je jako istrošena i puna ogrebotina.
Prvi je kupac ponudio jedan dolar, a zadnji tek tri.
Kada je voditelj aukcije htio kupcu izručiti violinu, prišao mu je neki čovjek, uzeo violinu i počeo svirati! Melodija je očarala prisutne. Zapanjeni voditelj aukcije ponovno je pozvao kupce da ponude cijenu.
Violina je prodana za tri tisuće dolara. Što je promijenilo vrijednost stare violine?
Vrijednost je promijenio dodir majstorove ruke!
Pouka: Ljudski život, poput stare violine, gubi svoju vrijednost ako Bog njime ne upravlja.
| Pregleda: | 2069 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Bio jednom jedan slavni plesač na žici. Bio je toliko vješt da nikada nije pao s čelične žice.
Pitao je učenik učitelja: „Tako si mudar, uvijek dobro raspoložen, nikada se ne ljutiš. Pomozi mi da i ja postanem takav.“
Učitelj je pristao i zamolio učenika da donese krumpir i jednu prozirnu vreću. „Kada se na nekoga naljutiš i sakriješ svoju uvrijeđenost“ - reče učitelj - „uzmi jedan krumpir pa s jedne njegove strane napiši svoje ime, a s druge ime čovjeka s kojim si se posvađao, a onda stavi krumpir u vreću.“
„I to je sve?“ - upita učenik iznenađeno.
„Ne“ - odgovori učitelj - „moraš uvijek sa sobom nositi tu vreću, i svaki put kada se osjetiš uvrijeđeno, stavi u nju krumpir.“
Učenik je pristao. Prošlo je neko vrijeme. Vreća se punila krumpirima i postala poprilično teška. Postalo je nezgodno nositi sa sobom. Uz to, krumpiri su se počeli kvariti. Neki su proklijali, a neki istrulili i širili neugodan miris.
Učenik je došao kod učitelja i rekao: „Nemoguće je ovo nositi sa sobom. Vreća je jako teška, a i krumpir se kvari. Predloži mi nešto drugo.“
Ali učitelj je odgovorio: „To isto događa se i u tvojoj duši. Kada se na nekoga naljutiš, uvrijediš, u tvojoj duši se stvara težak kamen iako ti to odmah ne primjećuješ. Zatim kamen postaje sve veći. Postupci se pretvaraju u navike, navike u karakter koji rađa poroke koji zaudaraju. I na taj teret lako bismo zaboravili da nije toliko težak jer ga stalno nosimo sa sobom. Dao sam ti mogućnost da promatraš cijeli taj proces sa strane.
Svaki put kada se odlučiš uvrijediti ili nekome želiš nanijeti uvredu razmisli je li ti taj kamen potreban.“
preuzeto sa duhidusa.wordpress.com