Plesač na žici Novo!
0 preuzimanja
Bio jednom jedan slavni plesač na žici. Bio je toliko vješt da nikada nije pao s čelične žice. Još dok je bio mlad naučio je hodati po toj žici, najprije nekoliko centimetara iznad zemlje, a onda ju je malo-pomalo podizao, dok nije dosegao visinu koja mu je trebala da može dati svoju prvu predstavu. Svi su se slagali u tome da je neobično spretan i da zaista umije držati ravnotežu. Nitko nikada nije vidio da je pao. Jednog dana cirkus je zapao u ozbiljne poteškoće. Predložili su mu da još više podigne uže i produži put kojim će prijeći da bi se privuklo što više ljudi. Radnici u cirkusu su imali puno povjerenje u svog jedinog plesača i bili su sigurni da će postići velik uspjeh. On se obratio svojim kolegama i upitao: Jeste li sigurni da ću uspjeti?. Svi su odgovorili: Imamo povjerenje u tebe i sasvim smo sigurni da ćeš uspjeti. I doista, uspio je. Svaki dan je dolazilo mnogo ljudi i cirkus je dobro zarađivao. Svi su imali koristi od njegove sposobnosti. Nakon uspješne godine dana, upravitelj je htio da cirkus postane još poznatiji, pa mu je predložio da izvede nešto posebno, da privuku još više ljudi. Postavio je jedno čelično uže jako visoko s jednog kraja vodopada na drugi kraj vodopada i pozvao sve ljude iz onoga kraja na tu veličanstvenu predstavu. Svi ljudi iz cirkusa podržali su plesača, koji je prihvatio izazov. Kad se pripremao za opasan nastup, još je jednom sve upitao imaju li u njega doista povjerenje. Svi, bez iznimke, povikali su: DA!. A on je onda krenuo i, kao što su svi i očekivali, uspio je sretno i ovaj put. Zatim im se obrati: -Imate li veliko povjerenje u mene. - Naravno - kazao je jedan od kolega iz cirkusa u ime svih. Dobro, želim vam predložiti nešto što iziskuje daleko veću hrabrost. - Divna ideja. Reci nam o čemu se radi; imamo u tebe povjerenje, rado ćemo odmah prihvatiti sve što namjeravaš učiniti.
- Namjeravam prijeći ovo čelično uže s kolicima. Budući da imate neograničeno povjerenje u moje sposobnosti, molim da netko od vas sjedne u kolica i prijeđe sa mnom ovaj put. N i t k o nije prihvatio izazov.
| Pregleda: | 869 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Ulicom je išao čovjek sa svojim konjem i psom. Išli su uzbrdicom, sunce je peklo, bijahu jako žedni. Na jednom zavoju vidjeli su prekrasna mramorna vrata koja su vodila na trg, a nasred trga stajao zdenac s kristalno čistom vodom.
Neki čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Promatrao je ... i promatrao. Uz put je bilo mnogo toga: ptice pjevice i rascvalo cvijeće. Pjevao je i smijao se s njma. Zaustavljao se pored zaplakane djece, plakao s njima i otirao im suze. Sve je skupljao u svom srcu. A ruke je držao slobodne, da bi njima mogao mahati, milovati ili pak svirati frulu.
- Nije li ovaj siromašak? - govorili su ljudi. - Nisam li bogat? - mislio je on sam. Tako on dođe na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog sam mu otvori. - Tebe sam već više puta vidio - reče čovjek. - U pticama, cvijeću, u nasmijanim ljudima. Nisam li te vidio da plačeš u suznim očima djece? Bog samo reče: - Uđi! U velikoj je kući pjevao zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA!
Drugi čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Nosio je teške kovčege. Sve što je na putu otkrio, htio je imati i zadržati... Ruke su mu bile preslabe da sve to prihvate. - Biti bogat znači biti sretan! - naučio je. Svakog dana brojio je svoje kovčege da vidi nije li uz put što izgubio. Uvijek je brižno pazio da se ne spotakne o kamen ili da se ne sklizne po travi. Tako su mu i oči bile potpuno zaposlene. Tako dođe on na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog mu sam otvori. - Zašto mi ne pomogneš? - reče čovjek. - Ne mogu sam sa svom ovom prtljagom na vrata! Nije prepoznao Boga. Mislio je da je vratar. Dade mu napojnicu i pomisli u sebi: - Što ću ja ovdje, zapravo? - Da, što hoćeš ti ovdje, zapravo? - reče Bog. - Mi se uopće ne poznajemo. U velikoj kući pjevao je zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA! Ovaj čovjek nije shvatio pjesmu. Ne shvaća je ni danas.