Joshua Bell - priča o pravim vrijednostima Novo!

0 preuzimanja

Joshua-Bell-fotografijaWashington, DC, metro stanica hladnog siječanjskoga jutra 2007. g. Čovjek na violini 45 minuta svira Bachovo djelo. Za to vrijeme, oko 2.000 ljudi prošlo je stanicom. Većina je išla na posao.

Tri minute nakon što je počeo svirati, uočava ga sredovječan čovjek. Usporava, zaustavlja se nekoliko sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

Četiri minute kasnije: Violinist prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, i bez zaustavljanja, nastavlja hod.

Šest minuta kasnije: Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

Deset minuta kasnije: Trogodišnji dječak se zaustavlja, ali ga majka odvlači. Malac zastaje da ponovno pogleda violinista, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece ponovilo je isto. Svaki roditelj, bez izuzetka, prisilio je dijete da nastavi hodati.

Četrdeset i pet minuta kasnije: Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i na kratko ga poslušalo. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali su nastavili hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno 32 dolara.

A on je bio Joshua Bell jedan od najvećih glazbenika današnjice.

I svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj 3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga rasprodao je koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena karte bila 100 dolara.

Sat vremena kasnije: Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Priča je istinita. Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa organizirao je Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima.

Zapitajmo se: Koliko ima snobova među nama, koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaju u drugim prigodama?

Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu?

U svakodnevnom okruženju, u nepogodno vrijeme, prepoznajemo li uopće ljepotu? Zastanemo li?

Ako nemamo niti trenutak za zastati i poslušati jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...

... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?!

autor nepoznat

 

Pregleda: 700 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 18. 05. 2020.

Zanimljivosti

Svakog petka iz samostana sv. Spasitelja u Jeruzalemu kreće križni put Ulicom bola (Via Dolorosa) do Kalvarije osim prvog petka nakon Božića i ako je sam Božić u petak. U slučaju nevremena križni put je u crkvi.

Humor

Želiš godišnji odmor? NE MOŽE! Godina ima 365 dana. Dnevno spavaš 8 sati, što godišnje iznosi 122 dana. Ostaje 243 dana. Dnevno imaš 8 sati odmora, što iznosi dodatnih 122 dana. Ostaje 121 dan. 52 dana godišnje su nedjelje, kada se ne radi i ostaje 69 dana. 52 dana godišnje su subote, kada se također ne radi i ostaje 17 dana. Dnevno imaš pola sata pauze, što godišnje iznosi 7 dana. Ostaje 10 dana. 9 dana godišnje su blagdani, pa ostaje jedan jedini radni dan. Taj dan je 1. svibnja, Praznik rada, te se na taj dan ne radi. Kako pored svega ovoga uopće možeš tražiti godišnji odmor?!?

Poslovice

Mnogima bi se dopao da se nisi trudio dopasti se svima. (Latinska poslovica)