Joshua Bell - priča o pravim vrijednostima Novo!

0 preuzimanja

Joshua-Bell-fotografijaWashington, DC, metro stanica hladnog siječanjskoga jutra 2007. g. Čovjek na violini 45 minuta svira Bachovo djelo. Za to vrijeme, oko 2.000 ljudi prošlo je stanicom. Većina je išla na posao.

Tri minute nakon što je počeo svirati, uočava ga sredovječan čovjek. Usporava, zaustavlja se nekoliko sekundi, a zatim žurno odlazi kud je namjerio.

Četiri minute kasnije: Violinist prima svoj prvi dolar: žena baca novčić u šešir, i bez zaustavljanja, nastavlja hod.

Šest minuta kasnije: Mladi čovjek se naginje nad ogradom kako bi ga poslušao, zatim pogleda na ručni sat i nastavlja žureći.

Deset minuta kasnije: Trogodišnji dječak se zaustavlja, ali ga majka odvlači. Malac zastaje da ponovno pogleda violinista, no majka ga vuče i oboje odlaze žureći. Nekoliko druge djece ponovilo je isto. Svaki roditelj, bez izuzetka, prisilio je dijete da nastavi hodati.

Četrdeset i pet minuta kasnije: Glazbenik svira bez prestanka. Samo 6 ljudi se zaustavilo i na kratko ga poslušalo. Nekih 20-ak ljudi je dalo novac, ali su nastavili hodati nepromijenjenim ritmom. Svirač je sakupio ukupno 32 dolara.

A on je bio Joshua Bell jedan od najvećih glazbenika današnjice.

I svirao je jedan od najzahtjevnijih komada ikada napisanih, na violini vrijednoj 3.5 milijuna dolara. Samo dva dana prije ovoga rasprodao je koncertnu dvoranu u Bostonu gdje je prosječna cijena karte bila 100 dolara.

Sat vremena kasnije: Glazbenik završava svirku i nastupa tišina. Nitko to ne primjećuje. Nitko ne plješće, niti daje bilo kakvo priznanje.

Priča je istinita. Inkognito svirku Joshue Bella na stanici metroa organizirao je Washington Post kao dio sociološkog eksperimenta o percepciji, ukusu i ljudskim prioritetima.

Zapitajmo se: Koliko ima snobova među nama, koji idu na koncert plaćajući basnoslovne iznose, a to isto ne prepoznaju u drugim prigodama?

Prepoznajemo li talent u neočekivanom kontekstu?

U svakodnevnom okruženju, u nepogodno vrijeme, prepoznajemo li uopće ljepotu? Zastanemo li?

Ako nemamo niti trenutak za zastati i poslušati jednog od najboljih glazbenika na svijetu, koji svira jedan od najljepših komada ikada stvorenih, na jednom od najljepših instrumenata ikada načinjenih ...

... KOLIKO TEK MNOŠTVO DRUGIH STVARI PROPUŠTAMO?!

autor nepoznat

 

Pregleda: 2284 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 18. 05. 2020.

Slični dokumenti

Dvadeset dolara - priča o pravim vrijednostima
Dvadeset dolara - priča o pravim vrijednostima

Predavač je započeo seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara. Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“ Ljudi su počeli dizati ruke.

Prijatelj bi trebao biti
Prijatelj bi trebao biti

Prijatelj bi trebao biti radikalan.

Trebao bi te voljeti kad si odbojan, zagrliti te kad nisi za grljenje, i podnositi te kad si nepodnošljiv.

Zanimljivosti

Subotnji dan hoda je bio 2000 lakata, a 6 lakata je 1 trstika.

Humor

U prepunom tramvaju sjedi svećenik i čita. Iza njegovih leđa jedan čovjek reče drugomu: “Kad bih ja imao bedastog sina, poslao bih ga da postane svećenik.” Svećenik se okrene, pogleda čovjeka i reče: “Vidim da po tom pitanju imate drugačije mišljenje od Vašega oca.”

Poslovice

Kada je ljubav mršava, mane su debele. (Engleska)