Stuba više - priča o životnim poteškoćama Novo!
0 preuzimanja
Jednog je dana seljakov magarac pao u bunar.
Životinja je satima zapomagala dok je seljak pokušao dokučiti što učiniti.
Napokon je odlučio - budući da je životinja stara a bunar ionako treba prekriti, nije vrijedno truda spašavati magarca. Pozvao je susjede u pomoć. Zgrabili su lopate te počeli nabacivati smeće u bunar. Na početku je magarac očajnički ridao. Zatim se, na opće čuđenje, primirio.
Nakon nekog vremena seljak je pogledao u bunar. Bio je zapanjen onim što je vidio. Sa svakom lopatom smeća koje je pogodilo njegova leđa, magarac je radio nešto zadivljujuće
Istresao bi leđa i popeo se jednu stubu više. Kako su seljak i susjedi nastavili ubacivati smeće na životinju, on bi je otresao i popeo se više.
Uskoro su svi zadivljeno promatrali magarca koji je zakoračio preko ruba i sretno iskočio!
Život će na tebe istresati smeće, razne vrste prljavštine. Otresi to i popni se stubu više. Svaka nedaća je stuba.
Nikad ne odustaj! Otresi to i uspni se jednu stubu više!
Nepoznat autor
| Pregleda: | 1640 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 05. 2020. |
Slični dokumenti
PREPREKE U ŽIVOTU kratka priča za razmišljanje
U starim vremenima kralj je odredio da se nasred ceste postavi veliki kamen. Sakrio se i promatrao hoće li netko pokušati maknuti kamen s ceste. Trgovci i bogati kmetovi su hodali cestom, no svi su samo zaobilazili kamen i nastavljali put. Neki su se čak žalili na kralja zbog neodržavanja ceste, no nitko od njih nije ni pokušao pomaknuti kamen.
Uskoro je cestom prolazio seljak s teškim bremenom na ramenima. Kad je ugledao kamen, spustio je breme na tlo i pokušao pomaknuti kamen. Nakon poprilično napora, uspio ga je pomaknuti uz rub ceste. Kad se vratio po svoju prtljagu, na mjestu gdje je prije bio kamen pronašao je zamotuljak. U zamotuljku su bili zlatnici i kraljevo pismo u kojem je pisalo da je zlato namijenjeno onom tko pomakne kamen s puta. Seljak je znao nešto što većina ne zna: Prepreke su mogućnost za poboljšanje života.
nepoznati autor
Vidim, odlaziš u crkvu. Ne zanima me što ćeš u njoj raditi, iako mislim da ćeš se pomoliti. Nimalo ne marim zato hoćeš li stajati ispred oltara ili tamo kod vrata, hoćeš li moliti sjedeći ili klečeći, pognute glave i zatvorenih očiju...