27 životnih pravila Novo!
0 preuzimanja
Da tijelo bude u formi:
Držat ću se tjednog dana odmora. 2. Spavat ću dovoljno dugo svake noći. 3. Radit ću svakog dana. 4. Izbjegavat ću gubiti energiju: -pretjeranim pričama, mudrovanjima i strahovima -neprestanim razmišljanjem o poslu - stresom na poslu. 5. Brinut ću se o svom zdravlju kao o daru za koji ću morati odgovarati. 6. Držat ću se pravila zdravog življenja. 7. Koristit ću godišnji odmor, što znači: - promjenu svakodnevice, - potpuno odricanje od posla na radnome mjestu u mislima i djelima, - ugodnu tjelovježbu i igru, - dnevno proučavanje nepoznatog, - dnevno bavljenje duhovnim stvarima.
Za umni rast:
- Svake ću godine napraviti plan za poticanje umnog napretka.
- Taj ću plan odlučno slijediti.
- Temeljito ću proučiti jedno poglavlje iz Biblije.
- Podrobno ću istražiti znanstveno područje vezano s mojim poslom.
- Njegovat ću istraživački životni pristup i opažati stvari oko sebe.
- Koristit ću se prilikama za koristan razgovor s drugim ljudima.
- Napravit ću jednostavan plan za bilješke o pročitanim knjigama, razgovorima ili razmišljanjima.
- Zabilježit ću ono što zahtijeva dodatno proučavanje.
- Napisat ću nešto što zahtijeva dodatno proučavanje (članak, seminarski rad).
- Povezat ću se s ljudima koje nazivaju pametnima.
Za duhovni rast:
- Težit ću dugoročnim planovima za poticanje svoga duhovnog života.
- Potrošit ću s vremena na vrijeme pola dana na razmišljanje o svom duhovnom stanju.
- Neću nikada propuštati jutarnju molitvu.
- Učinit ću sve za poticanje svojeg molitvenog života.
- Isplanirat ću tihi čas s Bogom svakog dana.
- Redovito ću proučavati Bibliju.
- Pročitat ću s vremena na vrijeme neko duhovno štivo.
- U crkvu ću odlaziti redovito.
- Hrabro ću se boriti protiv grijeha svake vrste - a osobito ''malih grijeha''.
- Suosjećat ću s bližnjima u njihovim nevoljama i pokušati im pomoći.
John R. Mott
| Pregleda: | 3298 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Stara norveška legenda govori o čovjeku po imenu Haakon, koji je uvijek molio i razmatrao lik raspetog Krista. Raspelo pred kojim je molio bilo je vrlo staro i ljudi su pred njega dolazili moliti s mnogo vjere, a mnogi su Krista molili za čudo.
Bilo je to uoči Božića. Baka je, po starom običaju, okupila oko sebe kćeri i unučiće: Toma, Fima, Mary i Maca i nekoliko prijatelja: seoskog župnika, mladog liječnika i učitelja.
Što ste nam lijepo donijeli? – pitala su djeca u zboru. – Možda torbu? – rekao je Mac. On jest bio najmanji, ali najveći sladokusac. – Meni mač?! – viknuo je s nadom Fim. On je sanjao o tome da postane slavan ratnik. – Zacijelo brod! – rekao je Tom, jer on je bio siguran da će postati kapetan broda kad odraste. – Smotuljak tkanine! Uzdahnu tetka Letty. Tetka Letty jako je voljela lijepe haljine, ali je bila vrlo siromašna i nikada ih nije mogla kupiti.
Mary, djevojka nježna i lijepa, smiješeći se, gledala je mladog liječnika. On joj je uzvraćao osmijeh. Oni nisu ništa zapitkivali, bilo im je dovoljno da budu zajedno.
Stari učitelj približio se ognjištu i prosuo na razbuktale glavnje malo nekog bijelog praška.
- Evo! – vikne on i pljesne dlanovima – donio sam vam ovo! Oblak crvenkasta dima sukne i pretvori se u pozlaćenu prašinu, prospe se cijelom sobom, i sve se najednom preobrazi.
Tom se najednom nađe na velikom brodu, koji je poskakivao na bijesnim valovima. On je junački stršio na komandnom mostu, držao u rukama kormilo i vodio brod sigurnim smjerom.
Fim se nađe usred krvava boja. Neprijatelji navalili sa svih strana, ali u Fimovim je rukama bljeskao oštar mač…
Liječnik i Mary začuše glazbu kao na svadbi, veseo smijeh i kucanje čaša. Gledali su se i opazili da su svečano odjeveni: on u crnom fraku, a ona u svadbenoj haljini s vijencem i velom.
Baka se nađe pred velikim zrcalom u zlatnom okviru. Pogleda u nj i vidje sebe mladu i lijepu, kakva je nekoć bila i kakva bi uvijek željela biti.
Tetka Letty nađe u rukama veliki paket. Odriješi vrpcu, razmota šareni papir i ugleda prekrasnu, blistavu haljinu od crvena brokata.
Mac opazi da su ormari i police od same slatke čokolade, zastori od prženog šećera, jastuci od slatke pjene.
Stari župnik osjeti hladnoću. Ogleda se i vidje vedro nebo puno zvijezda, a pred sobom osvijetljenu špilju. Shvatio je da se nalazi u Betlehemu, da je to prva Badnja večer.
Tako je došla ponoć. Zazvonila su zvona, jasnim srebrnim glasovima. Učitelj rastjera rukom dim, soba se razvedri. Sva su priviđenja nestala, svi su se prenuli iz svojih snova, ali svakome su duboko u srcu ostali sreća i mir.
Čak su i psi zadovoljno lajali na dvorištu, mahali repovima, sretni, ali nitko nikad nije doznao što su oni sanjali.
(Charles Dickens)