Sreća je relativna Novo!
0 preuzimanja
Dva su čovjeka u zatvoru dijelili istu ćeliju. Imali su potpuno iste uvjete, ali jedan je stalno bio dobro raspoložen, a drugi stalno nesretan.
- Zašto si tako tužan? - pitao je onaj optimistični i zadovoljni onoga drugog.
- Čemu ću se radovati? Ja jednostavno nemam sreće u životu. Do nedavno sam bio slobodan i imao sve što god sam poželio, provodio život u odmaralištima, na putovanjima... a sad sam ovdje zarobljen, dok život prolazi - odgovorio je nesretni čovjek. - A zašto si ti tako zadovoljan?
- Vidiš, nedavno sam bio u drugom, puno gorem zatvoru. Hrana je bila loša, ćelije užasne, a imao sam i cimera koji je bio nasilan i stalno me tukao, ovo ovdje je odmaralište u odnosu na zatvor iz kojega sam premješten. Mnogi tamošnji zatvorenici sanjaju da su ovdje, ali sam samo ja dobio premještaj. Zašto ne bih bio sretan?
Sreća je relativna. Za bolesnoga, sreća je da bude zdrav. Za onoga tko je siromašan sreća je bogatstvo. Pojam sreće razlikuje se od osobe do osobe - svatko ju doživljava na svoj način.
autor nepoznat
| Pregleda: | 1688 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 28. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba i iznad kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.
Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko nije odgovorio.
"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."
I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."
"Pusti tu granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"
Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.
Anthony de Mello ("Molitva žabe")
Praaustralci ili Aboridžini su u prošlosti bili lutajući narod. Osim onoga što su nosili na sebi ili u rukama, ništa nisu posjedovali.
Nisu se vezivali za predmete. Hranu nisu nalazili slučajno.