Cipele koje vode u raj ili u pakao Novo!

0 preuzimanja

cipela-ilustracijaKad je umro neki čovjek, htjedoše iskušati mudra starca.

- Znaš li nam reći kamo će on sada poći - u raj ili u pakao? -upitaše ga.

- Donesite mi njegove cipele pa ću vam znati odgovoriti. - reče im.

- Po čemu to znaš? Upitaše ga.

- Oni koji hodaju po prostranim i ravnim putovima ne mogu uprljati svoje cipele. Oni, pak, koji hode uskim i strmim putovima, nužno će ih uprljati. A poznato vam je koji od tih putova vodi u raj. Nadalje, ni oni koji ne priskaču braći u nevolji, ne dolaze u priliku uprljati svoje cipele. Naprotiv, oni koji su zbog drugih spremni mnogo pretrpjeti, morat će poći mnogim blatnim putovima. I, naposljetku, Gospodin, u kojemu svi živimo, prošao je našim putovima i upoznao naš hod. Dođe li mu tko u čistim cipelama, znat će da ga želi obmanuti. A, kažem vam, manji je grijeh uprljati se nego svoju prljavštinu nastojati sakriti pred Gospodinom.

Stjepan Lice „Svjetlost fenjera“

Pregleda: 3629 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 04. 12. 2019.

Slični dokumenti

Žličica - o pripravi za smrt
Žličica - o pripravi za smrt

U bolnici svećenik posjećuje jednu dragu staricu: - Kako ste danas, bako? - Dragi moj župniče, dobro je. Što ću se žaliti, već sam stara. Gospodin mi je podario divan život i ja sam spremna za vječnost.

Molitva na putu - A. B. Šimić
Molitva na putu - A. B. Šimić

Bože
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja

Zanimljivosti

Prema staroj židovskoj legendi gavran je pocrnio jer se nije htio vratiti na Noinu arku nego se ostao hraniti strvinama, a izvorno je bio bijel. Postao je slikom đavla koji ljudima oduzima razum i odvodi ih u paklene tame.

Humor

Dvoje djelatnika i ravnatelj odoše na ručak i nađoše staru uljanu lampu. Protrljaše je a iz lampe izađe duh i reče: – “Troje vas je pa ću svakome ispuniti po jednu želju.” – Prvo meni – reče djelatnica. – Želim biti na Bahamima i voziti se gliserom ne mareći ni za što na svijetu! Puf! I ona nestane. – Njen kolega, u čudu, reče: ” Ja sam slijedeći! Ja sam slijedeći! Želim da sam na Havajima, na plaži i zauvijek okružen pinacoladom i ljubavlju svog zivota. Puf! I on nestane. – Ti si na redu – reče duh ravnatelju. A on reče: – Želim da se ovo dvoje poslije ručka vrate na posao. *p o u k a: UVIJEK PUSTITE ŠEFA DA PRVI GOVORI!

Poslovice

Ime nije ništa! Što nazivamo ružom to bi slatko mirisalo i s drugim imenom. (Shakespear)