Al-Mamunov konj Novo!
0 preuzimanja
Bagdadski kalif Al-Mamun imao je prelijepog arapskog konja. Bogati Omah želio je tog konja i nudio je mnogo kamila za njega, ali kalif nije htio ni da čuje za to. Omah je odlučio da će doći do tog konja po svaku cijenu, pa makar i prevarom. Znao je kuda će Al-Mamun proći na konju, pa se prerušio u prosjaka, legao nasred puta i čekao. Al-Mamun je bio čovjek mekog srca i, čim ga je vidio, sjahao je s konja da vidi što mu je. “Pomagajte!”, zavapio je lažni prosjak. “Danima gladujem i nisam se u stanju ni podignuti na noge.” Al-Mamun ga je pažljivo popeo na konja, a Omah podbode konja i ovaj krenu u galop. Kalif je trčao, vičući mu da stane. Kada je Omah dovoljno daleko odmakao, zastao i okrenuo se. “Molim te nemoj nikome reći kako si došao do konja.” - vikao je Al-Mamun. “Zašto?”– upita Omah. “Ako se pročuje, može se dogoditi da jednog dana nitko ne zastane pomoći čovjeku koji leži nasred ulice i zaista umire.”
| Pregleda: | 1386 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 19. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Previše vremena provodimo u traženju prave osobe koju bi voljeli ili u nalaženju mana onima koje već volimo, a zapravo bi trebali usavršavati ljubav koju dajemo.
Zahvaljujući svojim izuzetnim osjetima i izvježbanim sposobnostima, jedna se je muha uvijek uspijevala uvući u svježe,
i hranom bogate, prostorije, gdje to drugim muhama nije polazilo za rukom, a izlažući se pritom mnogostrukim rizicima jer je njena prisutnost redovno bila nepoželjna.
Međutim, naružana samopuzdanjem i oprezom, opremljena satelitskim okom, uz izuzetnu sposobnost manevra krilima, blagovremeno je izbjegavala mnogobrojne udarce koji su se na nju obrušavali, bilo otvoreno ili iz prikrajka.
Znala je kada i gdje se treba primiriti, a kada otvoreno izaći i uživati u blagodatima namirnica koje su ljudi ostavljali iza sebe.
Sve je bilo dobro do onoga dana kad je osjetila neodoljivi miris meda u nosnicama.
Opijena njime, kao da je izgubila razum, nestrpljivo čekajući da prestane lov na nju. I da se potom prepusti osjetima koji će je dovesti na izvor blagodati njoj omiljene hrane.
I dok je halapljivo jela razmazani med, noge su joj sve dublje tonule u ljepljivu smjesu iz koje se više nije mogla pomaknuti.
Ni iznimni napor krila nije bio dovoljan da se izvuče iz kobnog zagrljaja u koji ju je gurnula nesputana strast.
Posljednje riječi koje je čula, prije nego što su je napori potpuno iscrpili, bio je komentar jednog prolaznika, čiju je mudrost bilo kasno primjeniti: ”Više se muha uhvati na žlicu meda nego na sto litara octa.”