Sve zavisi o tome što tko vidi? Novo!
0 preuzimanja
-"Tko sam ja?" - upita mladić Starca.
- "Ti si ono što ti misliš." - odgovori Starac. - "Objasnit ću ti jednom pričom."
"Jednog dana, pored gradskih zidina, u sumrak se moglo vidjeti dvije osobe koje se grle.
"To su tama i mama." - misli nevino dijete.
"To su ljubavnici." - misli čovjek pokvarene mašte.
"To su dvoje prijatelja koji se nisu vidjeli dugi niz godina." - misli čovjek koji živi sam.
"To su dva trgovca koji su sklopili dobar posao." - misli čovjek pohlepan za novcem.
"To je otac koji grli sina koji se vratio iz rata." - misli žena nježne duše.
"To je kći koja grli svoga oca koji se vratio s puta." - misli čovjek ožalošćen zbog smrti svoje kćeri.
"To su zaljubljeni." - misli djevojka koja sanja o ljubavi.
"To su dvojica koji se bore na smrt." - mislli ubojica.
"Tko zna zašto se grle?" - misli uskogrudni čovjek.
"Kako je lijepo vidjeti dvije osobe koje se grle." - misli čovjek Božji.
- "Svatko misli," - zaključi Starac - "ovisno o sebi što je. Pronikni u svoje misli: ti možeš reći puno više o tome tko si nego li tvoj učitelj. "
| Pregleda: | 1146 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Mladić i djevojka jure na motoru... DJEVOJKA: "Nemoj tako brzo voziti, smanji..." MLADIĆ: "Ne, baš nam je dobro."
Desetogodišnji dječak odlučio je početi trenirati judo, usprkos tome što je izgubio lijevu ruku u teškoj prometnoj nesreći.
Krenulo mu je dobro, i nije mu bilo jasno zašto ga je, nakon tri mjeseca treninga, sensei (učitelj) i dalje učio samo jednom potezu.
“Sensei, zar ne bih trebao učiti i druge poteze?”, pitao je.
“Ovo je jedini potez koji znaš, ali ovo je jedini potez koji trebaš znati.” - odgovorio je sensei.
Dječak nije razumio učitelja, ali mu je vjerovao.
Nekoliko mjeseci kasnije dječak je na svom prvom turniru vrlo lako pobijedio u prva dva meča. Treći meč se pokazao težim, ali nakon nekog vremena, njegov protivnik je postao nestrpljiv i otvorio se, na što je dječak spretno iskoristio svoj jedan jedini potez i dobio i taj meč.
S tri pobjede našao se u finalu.
Ovaj put, njegov protivnik je bio veći, jači i iskusniji. Izgledalo je da je dječak u potpunosti nadjačan. Sudac je pozvao time-out. Želio je prekinuti meč, ali sensei nije dopustio.
Ubrzo nakon što je borba nastavljena, protivnik je napravio pogrešku. Istog trena, dječak je iskoristio svoj uvježbani potez i pobijedio. Postao je prvak.
Na putu kući, dječak i sensei analizirali su sve borbe. Dječak je pitao: “Sensei, kako sam osvojio ovaj turnir sa samo jednim potezom?”
“Pa osvojio si ga iz dva razloga”, rekao je sensei. “Prvo, skoro si u potpunosti ovladao jednim od najtežih poteza u džudu. A drugo, jedina poznata obrana za taj potez je da te protivnik zgrabi za lijevu ruku.”
Dječakova najveća slabost postala je njegova najveća snaga.