Volim te zauvijek Novo!
0 preuzimanja
Majka je držala u naručju svoju bebu i polako je ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Sinčić je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u dvogodišnjaka i trčao po cijeloj kući. Skidao je sve knjige s polica. Izvlačio je svu hranu iz hladnjaka i čak je uzeo sat svoje majke, bacio ga u WC školjku i povukao vodu. Ponekad bi njegova majka rekla: “Ovaj klinac me naprosto IZLUĐUJE!” Ali po noći, kada bi taj dvogodišnjak bio tih, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. Dok ga je ljuljala, ona je pjevala: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Taj mali dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u devetogodišnjaka. I nikad nije htio doći kući na večeru, nikad se nije htio okupati, a kada bi baka došla u posjetu on bi uvijek govorio proste riječi. Ponekad ga je njegova majka htjela prodati zoološkom vrtu! Ali u noći, kada bi taj devetogodišnjak spavao, ona bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta i, ako je on spavao podigla bi ga u naručje i ljuljala naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. Dok ga je ljuljala, ona je pjevala:
Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti.
Dječak je rastao, rastao i rastao i rastao. Narastao je u tinejdžera. Imao je čudne prijatelje i oblačio je čudnu odjeću i slušao je čudnu muziku. Ponekad bi njegova majka mislila da ona živi u zoološkom vrtu!
Ali u noći, kada bi taj tinejdžer spavao, majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Taj tinejdžer je rastao. On je rastao i rastao i rastao. On je narastao u odraslog čovjeka. Iselio se iz svog doma i preselio u kuću na drugom kraju grada. Ali ponekad, u tamnim noćima, majka bi sjela u svoj auto i odvezla se na drugi kraj grada. majka bi otvorila vrata njegove sobe, došuljala se na vršcima prstiju do njegova kreveta, promatrala ga je i pjevala: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živa moja beba ćeš biti. Ali majka je starila i starila i starila. Jednog dana nazvala je svog sina i rekla, “Dođi me vidjeti jer sam jako stara i bolesna.” I njen sin ju je došao vidjeti. Kada je ušao na vrata ona je pokušala pjevati pjesmu. Pjevala je: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno... Ali nije ju mogla dovršiti jer je bila prestara i prebolesna. Sin je prišao svojoj majci. Podignuo ju je u naručje i ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I pjevao je ovu pjesmu: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živ moja Mama ćeš biti. Kada je sin tu večer došao svojoj kući, stajao je dugo vremena na vrhu stepenica. Onda je ušao u sobu gdje je spavala njegova mala beba. On ju je podignuo u naručje i veoma polako ljuljao naprijed, natrag, naprijed, natrag, naprijed, natrag. I dok ju je ljuljao, on je pjevao: Volim te zauvijek, Volim te beskrajno, Dok god sam živ moja beba ćeš biti.
Robert Munch
| Pregleda: | 1072 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jednom jedan moćni kralj reče starom svećeniku:
“Ti kažeš da čovjek koji je stotinu godina činio najgora zlodjela, može doći u nebo ako se pred smrt pokaje i zamoli Boga za oproštenje. Tvrdiš i da čovjek koji je učinio samo jedan veliki grijeh, a ne pokaje se zbog njega, odlazi u pakao. Zar je to pravedno? Zar su stogodišnja zla lakša od jednoga jedinoga?“
Stari svećenik na to odgovori:
„Uzmem li jedan ovakav kamenčić i položim ga na površinu jezera, hoće li kamenčić potonuti ili će ploviti?“
„Potonut će“, odgovori kralj.
„A uzmem li stotinu kamenova i stavim ih u lađu, te lađu otisnem na sredinu jezera, hoće li kamenje potonuti ili će ploviti?“
„Plovit će.“ odgovori kralj.
„Jesu li onda onih stotinu kamenova i lađa lakši od jednog kamenčića?“
Kralj nije znao što bi odgovorio.
Tada mu starac objasni: „Tako je, o kralju, i s ljudima. Kad se čovjek koji je mnogo griješio osloni na Boga, neće pasti u pakao. Naprotiv, čovjek koji je i samo jednom zgriješio, a ne uzda se u Božje milosrđe, propada.“
Postoji jedna priča o učiteljici iz osnovne škole. Ime joj je gospođa Thompson.
Jednom prilikom, dok je stajala pred učenicima 5-og razreda prvog dana škole, izjavila je djeci jednu laž. Pogledavši svoje učenike, rekla je kako ih sve podjednako voli.