Okrutna priča - o krađi Novo!
0 preuzimanja
Neki je dječak počeo krasti.
Saznalo se to i njega uplaši pomisao na oca koji bijaše pošten i cijenjen čovjek.
Te večeri u obitelji je bilo veoma napeto. Nakon večere otac i sin su ostali sami. Dječak je drhtao u iščekivanju. Otac cijele večeri nije progovorio ni riječi. Iznenada je ustao i prišao ognjištu. Iz vatre je izvadio željezni žarač kojim se potiče vatra i prišao stolu. Stavio je svoju lijevu šaku na stol i ne rekavši ni riječi, probio je užarenim žaračem.
Dječak nikada u životu nije više ništa ukrao.
Okrutna je to priča, naravno. Ali, pogledaš li raspelo, što pomisliš?
B. Ferrero
| Pregleda: | 3307 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Kad je maharadža isplovio na more podigla se velika oluja. Jedan od robova na lađi počeo je plakati i jadikovati od straha, budući da nikada prije nije bio na brodu.
Na nekom je otoku bio život tako tih i miran svi su bili sretni. Odjednom je život postao težak. Svi su bili zabrinuti jer je jedna grupa ljudi stvarala nemir. Odlučili su ih izolirati na jednoj sjenovitoj strani otoka tako što će podići zid oko njih. Znali su tko je stvarao nemir: prodavači droge, ubojice, pijanci, oni koji su vršili abortuse. Tako je počela potraga za njima.
Međutim ljudi su se skrivali jer su znali da će morati napustiti svoju obitelj i sve povlastice koje su imali. Polako su ih otkrivali i pomalo izolirali. Na otoku je bio i jedan čovjek, pustinjak Ante kojega su svi smatrali svetim. Podrazumijevalo se da će i on ostati na ovoj svjetlijoj strani otoka. Međutim, on je odlučio otići na sjenovitu, izoliranu stranu otoka. Zašto? Pitali su ga uglednici otoka, sve dobri ljudi, oni koji su poštivali i provodili zakone. Ante je rekao da ni on nije bez grijeha, i on je u svom životu griješio i da osjeća da bi i on trebao biti s njima, jer nitko ne može reći da je bez grijeha. Malo po malo su ljudi uklonili ogradu.
Jesmo li i mi takvi? Gledamo li samo tuđe pogreške, a svoje ne vidimo?