Möra - priča o egoizmu Novo!
0 preuzimanja
Bio jednom čovjek koji je želio imati puno novaca. Mislio je samo na novac i kako da postane bogat i moćan. Stalno je mijenjao posao da bi što više zaradio. Bio je opsjednut zaradom. Sav novac koji bi zaradio čuvao je u kasi. Svake večeri je prebrojavao svoje bogatstvo novčić po novčić, novčanicu po novčanicu, ali nikad nije imao dovoljno. Njegova najveća želja bila je da se se što dotakne pretvori u novac.
Želja mu je bila tako velika da je jedne noći usnuo mučan san. Sanjao je da mu se želja ispunila. Sve što bi dotakao pretvaralo se u novac. Kad bi dotakao stolicu, ona bi se pretvorila u hrpu novčanica; kad bi dotakao zid i opeke, sve se pretvaralo u novčanice svih veličina i bojla. Čovjek je poludio od radosti. Sad će konačno postati najbogatiji čovjek na svijetu. Imao je toliko novaca da više niije znao kamo bi s njima.
Nastao je, međutim, jedan problem. Kad je htio nešto pojesti, i to bi se pretvorilo u novac. Kad bi mu donijeli doručak, hranu, sve što bi dotakao rukama postajalo je novac. Kad bi htio pojesti tanjur salate, čim bi je prinio ustima, već bi se pretvorila u novčanice raznih vrsta.
Čovjeka je to počelo sve više zabrinjavati. Očajavao je jer nije znao što da radi. Bio je najbogatiji čovjek na svijetu, a umirao je od gladi. Sav izbezumljen uhvatio se za glavu i njegovo se tijelo počelo mijenjati u novac prosut po zemlji.
Nakon njegove smrti, novac su odmah podijelili nasljednici. U taj čas čovjek se trgne od sna. Dotakne brzo ruke i noge, i odahne. Bio je to doista samo san. Sa strahom dohvati budilicu i vidje da se nije pretvorila u novčanice. Osjeti novo olakšanje. San ga se toliko dojmio, da je istoga časa odlučio ne misliti više na novac. Shvatio je da višak novaca služi jedino za to da se dijeli s drugima.
| Pregleda: | 964 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Neka se mlada žena vraćala autom s posla. Vozila je posebno pažljivo, jer je auto bio nov novcat, dan ranije kupljen pretežno suprugovom ušteđevinom. On se dugo odricao da bi si mogao takvo što priuštiti. Na jednom osobito prometnom križanju bila je pomalo nesigurna i dogodilo se da je udarila blatobranom u branik jednog drugog automobila.
Ovce su, kao što svi znaju bijele. Ali u jednom stadu, pored bijelih ovaca našla se jedna crna kao ugljen.
Kad bi prolazila poljem rugali su joj se: „Ti si crna ovca! Sramotiš nas. Zbog tebe naše stado izgleda kao bijelo platno koje ima crnu mrlju na sebi.“
Stalno je slušala prigovore: „Kakva si to? Zašto nisi bijela poput nas? Odlazi! Ti si nevrijedna!“
Riječi su na krhka leđa crne ovce padale kao kamenje. Bila je očajna. Kako više nije mogla podnositi izrugivanje i mučenje otišla je u brda - sama. Barem ću moći u miru pasti i odmarati se u hladu, mislila je.
Ali ni u brdima nije živjela u miru.
Sa svakim zalaskom sunca, kad se na brda spuštala noć, čula je životinje kako govore: „Kako ova živi? Uvijek je sama.“
Jedne večeri, suznih je očiju crna ovca gledala u daljinu tražeći sklonište.
Ugledala je špilju osvijetljenu slabašnim svijetlom.
Odspavat ću unutra, pomislila je i potrčala. Trčala je kao da je netko progoni.
„Tko si?“ upitao ju je jedan glas na ulazu.
„Ja sam ovca koju nitko ne voli – crna ovca. Izbacili su me iz stada.“
„I mojoj ženi i meni isto se dogodilo. Ni za nas nije bilo mjesta u svratištu, zato smo se sklonili ovdje. Ja sam Josip, a ovo je Marija. Upravo je rodila dječaka.“
Radost je obuzela crnu ovcu. Prva će vidjeti Isusa. Prva od svih.
„Hladno je, dopustite mi da se približim i da ugrijem Dijete.“
Marija i Josip se pogledaše i nasmiješiše.
Ovca se približila što je bliže mogla djetetu i grijala ga svojom toplom vunom.
Dijete se probudilo i šapnulo joj na uho: „Došao sam baš zbog takvih kao što si ti. Došao sam zbog izgubljenih ovaca.“
Ovca je radosno zablejala, a anđeli na nebesima zapjevaše „Slava na visini Bogu a na zemlji mir stvorenjima njegovim.“
Isus je Ljubav koja spašava.
Slavimo blagdan Božje ljubavi prema ljudima i sjetimo se onih koji su daleko od Njegove ljubavi jer ima puno ljudi koji su ogorčeni zato što im mi nismo pružili ruku.
Susret s Isusom na Božić dati će nam snagu da srušimo sve barijere: straha, antipatije, osjećaja nadmoći prema drugima.