Osmi dan - priča B. Ferrera Novo!
0 preuzimanja
Sutradan dođe Bog vidjeti što je stvorio. Možda treba nešto popraviti... Na obalama rijeka bilo je sivog, zelenog i šarenog kamenja. Pod zemljom je također bilo kamenja, ali ono je bilo skriveno i zatrpano. Bog je dotaknuo to kamenje, a ono se pretvorilo u dijamante, smaragde i milijune dragulja što su zasvjetlucali u dubinama zemlje. Gospodin pogleda cvijeće, jedno ljepše od drugoga. Tu nešto nedostaje, pomisli, i blago puhnu u latice: kad, gle, cvijeće se ogrne prekrasnim mirisima. Siv i tužan ptić sleti mu na ruku. Bog mu nešto zafićuka i ptić počne cvrkutati. Zatim je Bog prozborio nebu i ono se zarumenilo od radosti. Tako je nastao zalaz sunca. Ali, što je to Bog šapnuo čovjeku da bi postao čovjekom? U onaj divni dan, u ono praskozorje, Bog mu je šapnuo samo dvije riječi: VOLIM TE.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 1031 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Mi zaista trebamo nekoga
Koji neće izbjegavati probleme ovoga svijeta
Koji će miriti bogate i siromašne ...
Osmijeh je kao
zeleno svjetlo na semaforu,
Kao slatko grožđe na stolu,
kao cika djece u toplome moru;
Osmijeh je kao novac
iz punog novčanika za beskućnika,
kao sloboda za uznika;
osmijeh je poput kruha
za gladna čovjeka.
Smiješiti se,
to nije posao lak.
Ti svojim osmijehom svijetliš
i razgoniš mrak.
Tvoj osmijeh je uvijek za druge
i samo za druge ga nosiš…
I, upamti dobro,
što više ga trošiš,
još više potom
tvoje srce puni životom.
Imati osmijeh na licu,
to ti je kao
hodati s vrećom
i sve oko sebe
darivati srećom.
Osmijeh je kao najljepši cvijet
za voljeno biće.
Iz osmijeha
mijenja se svijet
i bolji niče.
(Božidar Prosenjak)