Matematička lekcija o životu Novo!
0 preuzimanja
Jednog dana, u jednoj školi, učitelj je napisao na ploči:
9×1=7 9×2=18 9×3=27 9×4=36 9×5=45 9×6=54 9×7=63 9×8=72 9×9=81 9×10=90
Kad je završio, pogledao je učenike, i svi su mu se smijali. Jer prvi i najlakši zadatak nije bio točan. Učitelj je rekao: „Prvi zadatak sam namjrno napisao pogrešno, jer sam vas htio naučiti nečemu važnom: sutra će svijet prema vama biti okrutan, kao što ste vi danas prema meni. Kao što vidite, napisao sam 9 točnih zadataka, ali nitko od vas na to nije obratio pažnju. Svi ste se samo smijali i kritizirali me, zbog samo jedne greške koju sam napravio.
Ovo vam je bila lekcija: ‘svijet nikad neće cijeniti dobra koja ste milijun puta učinili, nego će kritizirati jednu grešku koju ste napravili”.
Nemojte se obeshrabriti, nego se uzdignite iznad svakog podsmijeha i zlonamjerne kritike!
prema: zelenaucionica.com
| Pregleda: | 1142 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 11. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)
Jednoga dana, jedan bogataš dade košaru punu smeća jednom siromahu. Siromah mu se nasmija i ode negdje s košarom. Isprazni je, očisti i zatim napuni divnim cvijećem.