Crna i bijela kutija - poučna priča o prolaznosti života Novo!

0 preuzimanja

kinez_ilustracija_philip_martin_clipartU kineskoj provinciji živio siromašan čovjek koji je cijeli život radio najteže poslove, a da ništa nije stekao. Sve što je imao bio je sin jedinac kojega je neizmjerno volio. Naučio ga je čitati i pisati i pomalo ga uveo u kaligrafiju.

Neposredno prije nego je izdahnuo, otac je izvadio dvije kutijice jednu crnu, a drugu bijelu, i rekao sinu: “Na žalost, nemam ti što ostaviti osim ovoga. Dobro ih čuvaj. Kada ti bude teško, nesnosno teško u životu, otvori bijelu kutijicu.

Crnu ćeš otvoriti onda kada ti bude jako dobro.”

Mladić je dostojno ispratio oca, a onda spakirao svoju zdjelicu, štapiće, pamučnu košulju i one dvije kutijice i krenuo u svijet. Radio je najteže poslove, izrabljivali su ga, spavao je pod vedrim nebom…

Postao je umoran, nesretan i očajan. Stekao je samo duboke bore na licu i žuljeve na rukama, i zdjelu riže dnevno.

Onda su došle poplave. Rijeka se izlila, poplavila polja i oranice, nastala je glad i za mladića više nigdje nije bilo posla. Lutao je bespućima, spavao po šumama, peklo ga je sunce i mrzli ga mrazovi.

Jedne noći netko mu je ukrao zdjelu za rižu, pamučnu košulju i dva juana koja je imao. Izgubio je svaku nadu i odlučio se ubiti. Sklopio je ruke, zatražio oproštaj od neba, i dok je spuštao ruke niz tijelo, napipao je maleni zavežljaj ušiven u porub pojasa – dvije očeve kutijice.

Otvorio je bijelu. U njoj je bio papirić i na njemu očevom rukom napisano: “Ovo će proći!”

Shvatio je poruku. Nije digao ruku na sebe nego se zaputio k obližnjem gradu na čijem je ulazu stajala kolona seljaka. Nisu mogli ući jer nitko nije znao pročitati što piše na vratima. Mladić je prišao, pročitao im glasno, i prošli su. Prošao je i on. Nekoliko je dana proveo po gradskim trgovima, a onda ga je potražio maleni stari Kinez. Rekao mu je da njegovom gospodaru hitno treba pisar, a da je on čuo od seljaka koji su nedavno došli u grad da on zna čitati i pisati.

Dobio je posao kod plemenskog starješine. Radio je teško, ali čista srca. Ubrzo su počeli dolaziti seljaci kojima je trebalo nešto napisati, pročitati ili protumačiti. Svima je izlazio u susret. Gradski starješina bio je strog, ali pravedan čovjek i znao je uzvratiti svom pisaru. Dobro ga je nagrađivao, a vrlo brzo mu je ustupio i dio svoje kuće.

Sve se promijenilo. U godinama koje su uslijedile, postao je vlasnik malenog imanja, stekao znatno materijalno bogatstvo, a star i onemoćao starješina povjerio mu je svoje poslove i svoju kćer za ženu.

Zajedno, u ljubavi i slozi, njih dvoje su imali mnogo djece i uvećali svoje bogatstvo do neslućenih razmjera. Mnoge je predvečeri provodio ispijajući čaj u rashlađenim prostorijama svoga doma, razgovarajući sa svojom voljenom, podučavajući sinove kaligrafiji, čitajući Konfucija. Bio je sretan.

Jednog predvečerja, razmišljao je o svom životu. Sjetio se svoga očaja, svoje želje da umre, sjetio se oca. Sjetio se i one druge kutije koju mu je otac dao…

Otvorio je crnu kutijicu. U njoj je bio smotan papirić. Razmotao ga je, a na njemu je očevim rukopisom bilo zapisano: “I ovo će proći.

Pregleda: 1631 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 22. 05. 2020.

Slični dokumenti

Ako moram birati, Gospodine, uzmi mi oca a ostavi mi majku...
Ako moram birati, Gospodine, uzmi mi oca a ostavi mi majku...

Uzmi mi oca a ostavi mi majku

Jedna izuzetno teška životna priča koju nikome ne bismo poželjeli da proživi.

Gospa_Fatimska3Majka i otac su imali tešku nesreću. Završili su u bolnici sa teškim ozljedama i u komi. Imali su tri kćeri i sedmogodišnjeg sina. Djeca su puno vremena provodila u crkvi moleći se Nebeskom Ocu i Blaženoj Djevici Mariji da im spasi roditelje.

Jednog jutra svećenik je kod Gospina kipa našao poruku napisanu nezgrapnim dječjim rukopisom. Uspio je pročitati "Draga Majko Marijo ako moram birati između oca i majke, molim te draga Majko Sveta spasi mi majku, a oca mi uzmi sa sobom."

Svećenik je znao da djeca stalno dolaze moliti i pretpostavio je po rukopisu da je poruku napisao dječak. Kad su se djeca došla moliti, svećenik je čekao da završe i onda upitao dječaka zna li tko je napisao poruku. Kad je ovaj potvrdio da je on autor poruke svećenik je pitao zašto je zamolio nebesku Majku da ako mora birati između oca i majke neka mu ostavi majku na životu, a neka oca uzme sa sobom. "Velečasni, ja ću narasti i postat ću jak i moći ću da zamjenim svoga oca u poslovima, ali tko će mi zamijeniti majku". Svećenik na to, vidno potresen, ostade bez riječi.

prepričano prema tekstu na: hr.facebook.com/molitveni.lanac

Jedna greška na ženi
Jedna greška na ženi

Bog je načinio ženu šestoga dana, radeći prekovremeno. Došao je anđeo i pitao ga: “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?” I Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?" “Mora znati prati, ali ne smije biti od plastike.

Zanimljivosti

Maslinski vrt su 1681. od muslimana otkupili Hrvati, braća Branković iz Sarajeva i darovali ga franjevcima na čuvanje.

Humor

Neki poduzetnik upitao svog župnika: Kome se trebam moliti da mi financijska dolazi rjeđe? – Najbolje sv. Bartulu! Njega su živog oderali, pa zna kako Vam je.

Poslovice

Ljubav koja se održava darovima vječno je gladna. (Židovska poslovica)