Prepreke u životu Novo!
0 preuzimanja
PREPREKE U ŽIVOTU kratka priča za razmišljanje
U starim vremenima kralj je odredio da se nasred ceste postavi veliki kamen. Sakrio se i promatrao hoće li netko pokušati maknuti kamen s ceste. Trgovci i bogati kmetovi su hodali cestom, no svi su samo zaobilazili kamen i nastavljali put. Neki su se čak žalili na kralja zbog neodržavanja ceste, no nitko od njih nije ni pokušao pomaknuti kamen.
Uskoro je cestom prolazio seljak s teškim bremenom na ramenima. Kad je ugledao kamen, spustio je breme na tlo i pokušao pomaknuti kamen. Nakon poprilično napora, uspio ga je pomaknuti uz rub ceste. Kad se vratio po svoju prtljagu, na mjestu gdje je prije bio kamen pronašao je zamotuljak. U zamotuljku su bili zlatnici i kraljevo pismo u kojem je pisalo da je zlato namijenjeno onom tko pomakne kamen s puta. Seljak je znao nešto što većina ne zna: Prepreke su mogućnost za poboljšanje života.
nepoznati autor
| Pregleda: | 1192 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Grof Nikola Monte Mellini napisao je godine 1709. nekoliko stihova i rečenica s lijepim željama za Božić te poslao svojim prijateljima i rodbini, stoga se smatra izumiteljem božićnih čestitki. Iako je zamisao bila lijepo prihvaćena slanje čestitki za Božić proširilo se tek u 19. stoljeću kada su dvije tiskare u Milanu počele prodavati razglednice s prigodnim crtežima.
Jednog češljugara ranili lovci i povrijedili mu krilo. Preživio je hraneći se onim što je nalazio u polju, ali došla je strašna ledena zima.
U polju je bilo ogromno strašilo. Tijelo mu je bilo od slame natrpane u staro paradno odijelo.
Glava mu je bila velika narančasta bundeva, zubi od kukuruza, nos - oveća mrkva, a dva oraha su bile oči.
Češljugar se popeo na strašilo. „Što ti se dogodilo, češljugarčiću?“, upita ono ljubazno.
„Muči me studen, nemam skloništa, a o hrani da i ne govorim. Mislim da neću dočekati proljeće.“
„Zavuci se pod moj kaput, slama je suha i topla.“
I češljugar je pronašao dom u strašilovim grudima.
Kad je jednoga dana zemlju okovao ledeni mraz, strašilo srdačno ponudi češljugaru:
„Češljugarčiću, pojedi moje zube.“
„Ali ti ćeš ostati bez usta.“ - reče ptičica.
„Bit ću mudriji ako ne budem puno govorio.“ - odgovorilo je strašilo.
Nekoliko dana kasnije dođe na red nos od mrkve. „Samo jedi, pun je vitamina“, govorilo je strašilo češljugaru.
Kad su na red došle oči strašilo je reklo: „Samo jedi, bit će mi dovoljno tvoje pripovijedanje kad ne budem više imao očiju“.
Strašilo je na kraju češljugaru ponudilo i cijelu svoju glavu od bundeve.
Strašilo nije dočekalo proljeće ali zato se češljugar uzdigao prema nebu sretan.
POUKA: Zaista pšenično zrno ako ne umre ne donosi rod.
Bruno Ferrero