Banka sreće Novo!
0 preuzimanja
Čovjek, star 92 godine, omalen, ponosnog držanja, lijepo odjeven i uredno obrijan, uredno počešljane kose seli u starački dom. Supruga mu je nedavno umrla i zato mora i on seliti.
Čekao je nekoliko sati, strpljivo, a kad su ga obavijestili da je njegova soba spremna za useljenje prijateljski se osmjehnuo.
Dok se u svojim kolicima lagano kretao prema liftu, opisivala sam mu malu sobu s platnom ispred prozora, koje zamjenjuje zavjesu. “To je veoma lijepo”, reče on entuzijazmom osmogodišnjeg dječaka, kome su upravo poklonili psića. “Gospodine Winst, pa još niste ni vidjeli sobu.” “Kakave to ima veze?”, reče on, “Sreća je nešto, što biraš unaprijed. Je li moja soba lijepa, ne zavisi od namještaja ili dekoracije. To zavisi ponajprije od toga kako ja zapažam stvari. U svojoj sam glavi već odlučio da je moja soba lijepa."
"Takve odluke donosim svaki dan čim se probudim."
"Sam biram hoću li ostati cijeli dan u krevetu i brojati dijelove tijela, s kojima imam problema, ili ću ustati i zahvaliti Bogu za one dijelove, koji me još uvijek služe.”
“Svaki dan je poklon za sebe i dokle god mogu otvoriti oči, upirem pogled u novi dan i sjećam se sretnih trenutaka iz svog života.”
“Starost je kao bankovni račun s kojega uzimaš onoliko koliko ti je potrebno.”
“Zato ti savjetujem da na svoj račun sreće stavljaš što više možeš i zahvaljujem ti na saradnji i prilogu na mom računu.”
"Zapamti ova jednostavna pravila za sreću: 1. Oslobodi srce mržnje. 2. Oslobodi glavu briga. 3. Živi jednostavno. 4. Pružaj puno. 5. Ne očekuj previše.
| Pregleda: | 1123 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Kada su pitali Aristotela «kako donijeti sud o kvaliteti neke knjige, odnosno napisanog», odgovorio je: - Prvo je bitno vidjeti je li autor kazao sve ono što je morao kazati, zatim je li kazao samo ono što je trebao kazati, i na kraju, je li to kazao onako kako je to trebao kazati!
Ništa nas ne prokazuje kao naše lice. Ono točno ocrtava naše zanose i naše posrtaje. Na njemu se čitaju naše tuge i naše radosti. Na licu i u očima odražava se sve što prolazi stazama našega bitka. Ničim nije moguće sakriti zbilju duše. Kozmetički zahvati su uzaludni pokušaj poboljšavanja nečega što se ničim ne da poboljšati. Nema te šminke niti te boje koja može oku vratiti sjaj, licu vedrinu, izgledu opuštenost i bezbrižnost. Kozmetika je odavno izgubila uvjerljivost pred istinskim štovateljima prave ljepote života. Ljepota lica, a onda i ljepota svakog izgleda ovisi o ljepoti bitka, o ljepoti duše. Na licu se čita napetost i umor, na licu se čita podmuklost i sebičnost, na licu i u očima čita se istinska dobrota i dobronamjernost. S lica očitavamo prenapetost i očaj, ali i ushit i radost. Nekih se lica bojimo, a za nekima čeznemo. U blizini nekih lica ledi nam se krv, a u blizini drugih lica razgaljuje nam se srce. U blizini jednih ljudi volimo biti i uvijek iznova tražimo priliku da se s njima sretnemo, dok u blizini drugih ljudi ne volimo biti i jednostavno od njih bježimo. Čovjek ne može sakriti stanje svoje duše. Ono se čita, ma koliko se on trudio da tome doskoči ili da to kozmetičkim zahvatima učini ljepšim. Tijelo ne umije lagati. Naše tijelo reagira na stanje naše duše. I mnoge tjelesne boli i bolesti samo su reakcija tijela na stanje naše duše. 
Duša je lijepa. Ona je odraz nebeskog čovjekova stanja prije izgona. Sva naša čežnja za ljepotom, za srećom, za onim što nazivamo ''rajskim stanjem'' zapravo je posljedica izgona iz raja, to znači da je svaka ljepota zapravo odraz rajskoga u čovjekovu izgnaničkom životu. Duša je, međutim, stvorena lijepa. Ona je matrica koja je podešena, upriličena za ljepotu, jer je rajskog porijekla. Negdje u razdvajanju duše od vječnog nastaje ponekad kobni nesklad pa duša zbog gubitka ravnoteže i zbog vrtoglave samostalnosti gubi sigurnost. Toga trena počinje se rađati rugoba. I čovjek je na krivom putu ako misli da nazovi-lijepim licem može prevariti dušu. Nije moguće rekonstruirati dušu bilo kakvim vanjskom zahvatom. Ona se na da konfekcijski, a niti zamjenom stupovlja, vratiti u rajski zavičaj. Ljepotu joj može vratiti samo njezin Tvorac. Duša koja je osjetila doticaj njegove ruke koja je ponovno preoblikuje, ponovno se rodila istinskoj vrijednosti – životu. Lice to više ne može tajiti jer blista. Ljepota je prolom nebeskog i otkinut dio raja Ljepota je prhak blistaj nastao u zaboravnoj igri beskrajnih svjetlosti Od te igre svijet i duša i svemir i cvijet titraju neslućenim zanosom i bliješte prokazujuć Lijepog u nedogled.
(Anton Šuljić - "Čavli u ogradi")