Promijeniti svijet Novo!
0 preuzimanja
Jednom u jedan grad došao je prorok i počeo vikati na najvećem gradskom trgu kako je potrebna promjena u životnom hodu grada. Prorok je vikao i vikao i poprilično mnoštvo je dolazilo čuti ga, iako više iz radoznalosti nego li zbog istinskoga zanimanja.
I prorok je svaki dan stavljao svoju dušu u svoje riječi i u svoj nastup, tražeći promjenu navika i običaja.
Ali, kako su prolazili dani, tako je bilo sve manje onih radoznalih koji su ga okruživali. Na kraju ni jedna osoba nije se činila spremnom na promjene. Ali prorok nije posustajao i nastavio je vikati. Sve dok se više nitko nije zaustavljao poslušati njegove riječi. Ali i dalje je prorok nastavio vikati u samoći na velikom trgu. Prolazili su dani. Prorok je i dalje vikao. I nitko ga nije slušao.
Ipak, jednog dana netko mu se je približio i upitao ga:
Zašto i dalje vičeš? Zar ne vidiš da nitko nije spreman promijeniti se?
I dalje vičem – odgovorio je prorok, - jer ako zašutim, oni će promijeniti mene!
nepoznati autor
| Pregleda: | 2427 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 25. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Nadobudni brucoš, šetajući obalom, uzeo je sebi za pravo objasniti starijem gospodinu, koji se sjedeći odmarao, zašto je nemoguće da starija generacija razumije njegovu, mladu, generaciju.
“Vi ste rasli u različitom svijetu, zapravo skoro primitivnom”, reče brucoš dovoljno glasno da i drugi čuju.
“Danas mladi odrastaju uz LCD, mlazne avione, putovanja po svemiru. Imamo nuklearnu energiju, brodove, mobilne telefone, računala brzine svjetlosti … i još svašta.”
Poslije kraće stanke stariji gospodin mu je odgovorio:
“Sine, u pravu si. Sve ove stvari nismo imali kad smo bili mladi… pa smo ih izmislili. A ŠTO TI RADIŠ ZA SLJEDEĆU GENERACIJU?”
Pljesak prisutnih bio je zadivljujući!
Priča o jednom mačevaocu (i o učenju općenito)
Mačevaoca Matajuro Jagjua poslao je otac k učitelju Bonzou.
“Ako vrijedno radim, koliko će mi biti potrebno da postanem učitelj?” - upitao je Matajuro.
“Deset godina”, rekao je Bonzo.
“Ako radim napornije”, pitao je učenik, “koliko će mi onda biti potrebno?”
Bonzo je procijenio: “Oko trideset godina.”
“Kako sad to? Prvo kažete deset, a sada trideset godina. Izdržat ću bilo kakav napor da u najkraćem vremenu ovladam ovom vještinom.”
“E”, rekao je Bonzo, “u tom slučaju bit će potrebno da sa mnom ostaneš pedeset godina. Netko tko se toliko žuri doći do rezultata rijetko brzo uči.”
autor nepoznat