Za koga ti hodaš? Novo!
0 preuzimanja
U jednom gradiću na istoku Europe živio je učeni rabi Naftali. U tom mjestu običavali su bogati žitelji, čije su kuće bile na osami, najmiti ljude koji su noću bdjeli nad njihovim posjedom. Jedne kasne večeri učeni i mudri rabi šetao je rubom šume koja se nalazila na kraju grada. Susreo je jednog čovjeka u kojem je prepoznao čuvara posjeda.
Upitao ga je: “Za koga ti hodaš?“
On mu je odgovorio za koga „hoda“ ali ga je i priupitao: “A za koga hodate vi, rabi?“
Riječ je pogodila rabija Naftalija kao strijela.
„Još ne hodam ni za koga“, izustio je mučno i onda nastavio dugo koračati uz čovjeka koga je sreo.
„Hoćeš li biti moj sluga?“ upitao je rabi naposljetku čuvara.
„Vrlo rado, ali što ću raditi?, upita čovjek.
„Podsjećati me za koga hodam“, odgovorio mu je rabi Naftali.
| Pregleda: | 1115 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Priča jedne svijeće
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo,
Radujete se jasnoći i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj
kutiji bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim,
to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju.
- Izgorjela je! – reći ćete,
a ono što je od mene ostalo, bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije
mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta,
zaboravljena u tami,
ili gorim, postajem sve kraća,
dajem sve što imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak mislim da je ljepše i pametnije
ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna
i ležati u mračnoj kutiji…
- Gledaj, isto je tako s vama ljudima:
ili se povučete, ostanete sami za sebe
i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima
i darujete im od svoje topline i ljubavi
i tek onda vaš život dobiva smisao:
On je ispunjen.
Ali znajte i to da za ovo morate dati
nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti,
od svoje srčanosti, od svojega smijeha,
možda i nešto od svoje tuge.
I ne treba bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli,
postaje još veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima,
sam će primati svjetlo.
Što više gorite za druge,
to će svjetlije biti u vama samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspoloženi jer se boje biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori
više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.
autor nepoznat
Zapalili ste me i gledate moje svjetlo,
Radujete se jasnoći i toplini koju darivam.
Veselim se da smijem gorjeti za vas,
da nije tako, ležala bih možda negdje u staroj
kutiji bez ikakve koristi.
Smisao dobivam tek po tome što gorim.
Ali, dobro znam, što dulje gorim,
to kraća postajem, to se više bližim svojem kraju.
- Izgorjela je! – reći ćete,
a ono što je od mene ostalo, bacit ćete.
Znam, za mene postoje uvijek ove dvije
mogućnosti: ili ostajem u kutiji nedirnuta,
zaboravljena u tami,
ili gorim, postajem sve kraća,
dajem sve što imam.
U korist svjetla i topline dovodim sebe kraju.
Ipak mislim da je ljepše i pametnije
ako smijem nešto dati od sebe nego ostati hladna
i ležati u mračnoj kutiji…
- Gledaj, isto je tako s vama ljudima:
ili se povučete, ostanete sami za sebe
i sve je hladno i prazno, ili se približite ljudima
i darujete im od svoje topline i ljubavi
i tek onda vaš život dobiva smisao:
On je ispunjen.
Ali znajte i to da za ovo morate dati
nešto od sebe samih, nešto od svoje radosti,
od svoje srčanosti, od svojega smijeha,
možda i nešto od svoje tuge.
I ne treba bojažljivo razmišljati o tome
kako ćete sačuvati sami sebe.
Mislim da samo onaj koji druge veseli,
postaje još veseliji.
Samo onaj koji je svjetlo drugima,
sam će primati svjetlo.
Što više gorite za druge,
to će svjetlije biti u vama samima.
Mislim da su mnogi ljudi samo zato tmurni i
neraspoloženi jer se boje biti ovdje za druge,
donositi drugima svjetlo.
Tuže se i neprestano mrmljaju na teška vremena.
Još nisu shvatili: ovo jedno jedino svjetlo koje gori
više je vrijedno nego sva tama svijeta.
Dopustite, dakle, da vas malo
Ohrabrim ja, sitna, mala svijeća.
autor nepoznat
Loše navike - poučna priča
Bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju vrtom.
Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali. Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje.
Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju.
“A sada iščupaj ovu”, reče učitelj, pokazujući na jedan grm. Mladić je morao upotrijebiti svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom.
“A sada iščupaj ovu”, reče starac, pokazujući na drvo trešnje. Mladić obuhvati rukama stablo i počne ga čupati iz zemlje. Ali stablo ni da se pomakne. “Pa ovo je nemoguće”, reče mladić zadihano.
“E tako ti je i s lošim navikama”, reče mu stari učitelj. “Kada su mlade, lako ih se riješiti, ali kad se razviju teško ih je iskorijeniti.”
autor nepoznat
Bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju vrtom.
Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali. Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje.
Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju.
“A sada iščupaj ovu”, reče učitelj, pokazujući na jedan grm. Mladić je morao upotrijebiti svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom.
“A sada iščupaj ovu”, reče starac, pokazujući na drvo trešnje. Mladić obuhvati rukama stablo i počne ga čupati iz zemlje. Ali stablo ni da se pomakne. “Pa ovo je nemoguće”, reče mladić zadihano.
“E tako ti je i s lošim navikama”, reče mu stari učitelj. “Kada su mlade, lako ih se riješiti, ali kad se razviju teško ih je iskorijeniti.”
autor nepoznat