Zašto ljudi viču kad su ljuti? Novo!
0 preuzimanja
Hinduistički učitelj naišao je na obitelj čiji su članovi ljutito vikali jedni na druge.
Nasmiješio se i upitao svoje učenike:
„Zašto ljudi viču jedni na druge kad su ljuti?“
Učenici su razmišljali neko vrijeme. Jedan reče:
„Vičemo zato što gubimo svoj mir.“
„Ali, zašto treba vikati kad je drugi pored vas?! “ upita učitelj.
Učenici su dali još nekoliko odgovora, ali učitelj ni jednim nije bio zadovoljan.
Napokon im je objasnio: „Kada su ljudi ljuti, njihova srca se jako udalje. Kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi se čuli. Što su ljući, to jače viču.
Kad se ljudi vole ne viču jedno na drugo, govore nježno, jer njihova su srca blizu. Razlika između njih ne postoji ili je jako mala…“
Učitelj je nastavio:
„Kad se vole još više, što se događa? Šapuću, i još se više međusobno približe. Na kraju ne trebaju više niti šaputati, samo se gledaju.“
„Dakle, kada se svađate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte riječi koje vas međusobno sve više udaljavaju, jer će doći dan kad će udaljenost postati tako velika da nećete naći put kojim ćete se vratiti.“
hinduistička priča
| Pregleda: | 966 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Bezumno je mrziti sve ruže jer si se ogrebao na jedan trn. Odustati od svojih snova jer se jedan nije ostvario... Izgubiti nadu u molitve jer jedna nije uslišana... Odustati od svojih napora jer je jedan bio uzaludan... Okriviti sve prijatelje jer te jedan iznevjerio... Ne vjerovati u ljubav jer ti je netko bio nevjeran ili ti nije uzvratio ljubav... Odbaciti svaku mogućnost da budeš sretan jer nisi uspio u prvom pokušaju... Nadam se da se na svom putu ne predaješ tom bezumlju Zapamti da se uvijek... može pojaviti druga šansa… Novi prijatelj, nova ljubav... obnoviti snaga… budi uporan traži sreću u svakom danu Siguran put k neuspjehu je - odustati! Često budući uspjesi dolaze preko sadašnjih promašaja – NASTAVI SE TRUDITI! Bog te blagoslovio!
Neki se mladić tužio Marku Twainu:
“Više se otac i ja ne razumijemo. Svaki dan dolazi do svađa.
Toliko je zaostao... ne razumije ni potrebe današnjega vremena ni modernoga čovjeka.
Što da učinim prije nego pobjegnem od kuće?”
A poznati pisac odgovori:
“Potpuno te razumijem. Kad sam ja imao 17 godina i moj je otac bio jako nazadan.
Nisam ga mogao podnijeti.”
- Kad sam imao 27 godina, moj je otac već učinio dosta koraka naprijed, pa se s njim moglo govoriti o svemu.
Danas, deset godina kasnije – nećeš vjerovati – kad ne znam što učiniti, odem svom ocu po savjet.
Vidiš koliko se stari mogu promijeniti!
autor nepoznat