Dan spomena na mrtve Novo!
0 preuzimanja
Usnih san:
Anđeo me povede na neko tihom svjetlošću obasjano groblje. Bijaše tjeskobno. Vodio me između grobova i pokretom ruke nukao me da čitam natpise na njima. Imena mi nisu ništa kazivala. No, odjednom postah svjestan bilježaka pod njima. Bili su sve ovakvi zapisi: živio tri godine i šest mjeseci, živio sedamnaest dana, živio četiri mjeseca i dva dana, živio dvanaest godina, živio pedeset i dvije minute.
«Zašto si me doveo na ovo dječje groblje?» upitah ga zgranuto. A groblje bijaše nepregledno.
«Ovo nije dječje groblje», reče mi. «Ovdje počivaju odrasli ljudi.»
«Pogledaj što piše» - upozorih ga na natpise.
On se bolno osmjehnu.
«Znam», reče. «Piše koliko su vremena posvetili drugima, koliko su voljeli. Jer samo su toliko živjeli.»
Pregleda: | 1384 Pregleda |
Preuzimanje: | 0 puta |
Ažurirano: | 24. 09. 2019. |