Jedna greška na ženi Novo!
0 preuzimanja
Bog je načinio ženu šestoga dana, radeći prekovremeno. Došao je anđeo i pitao ga: “Zašto trošiš tako puno vremena na nju?” I Bog odgovori: “Jesi li vidio što sam joj joj sve dao, specifikaciju prema kojoj ju oblikujem?" “Mora znati prati, ali ne smije biti od plastike. Treba imati više od 200 pokretnih zglobova, svi moraju imati mogućnost za promjenu, i pri tom da svaka dijeta funkcionira, i još da ima krilo za barem četvero djece… 
Mora imati poljubac, koji može izliječiti sve, od ozlijeđenog koljena do slomljenog srca.” Anđeo se začudio svim tim vještinama. “Sa samo dvije ruke… Nemoguće!“ I ovo je samo standardni model?! “To je puno posla za jedan dan… odmori se, pa je sutra dovrši“. Ne želim odgađati, reče Stvoritelj. Tako sam blizu da završim ovo biće, što je mom srcu drago. Kad se razboli, sama se izbori za ozdravljenje, i može raditi 18 sati dnevno. Anđeo se približio i dotaknuo ženu. “Bože, tako je mekana.” “Jest, mekana je”, reče Bog, ali napravio sam je da ima i snagu. “Nećeš vjerovati što sve može izdržati.” “Može li misliti?" upita Anđeo. Bog odgovori: “Ne samo da može misliti, može i surađivati i dogovarati se." Anđelu privuče pažnju nešto na ženinu licu… “Bože, izgleda da ovaj model ima jedan propust. Nisam li ti rekao da previše toga stavljaš na nju.” “Nije to nikakav propust…to je suza”, ispravi ga Bog. “Čemu to?," upita Anđeo. “Suza je njezin način da se izrazi, njena tuga, njena ljubav, njena samoća, njen bol i njen ponos.” Ovo je ostavilo jak utisak na Anđela; “Na sve si mislio. Žena je sjajno biće!!” To je istina! Žena ima zadivljujuću snagu. Podnosi teškoće, nosi tugu, ali zna i za sreću i ljubav i ima svoje mišljenje. Ona se smije - kad želi vrištati; pjeva - kad želi plakati. Plače kad je sretna i smiješi se kad je nervozna. Bori se za ono u što vjeruje. Ona je protiv nepravde. Ne priznaje “ne” kao odgovor, ako postoji drugi i bolji način za rješenje. Sve od sebe daje za obitelj. Ona k liječniku prati prijateljicu koja se boji. I žena voli bez granice... Ona plače kad joj djeca dožive nešto novo u životu, i raduju se dobroti svojih prijatelja. Ona se raduje kad čuje za neko rođenje ili vjenčanje. Srce se njezino slomi kad čuje za smrt neke drage osobe. Ona tuguje za izgubljenim voljenim osobama, ali je jaka i kada više nema ničega za što bi se borila. Žena zna da jedan poljubac i zagrljaj može izliječiti slomljeno srce. Ipak, žena ima jednu grešku: Ona zaboravi koliko vrijedi.
| Pregleda: | 2252 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
U pravoj bujici svakidašnjih promjena raspoloženja, ljudi pitaju jedni druge: jesi li ti optimist ili pesimist? I obično iznalaze srednji izlaz u odgovoru: ja sam realist - čime nije ništa rečeno. I optimist i pesimist imaju pravo javnosti.
Pa ipak, optimisti su zanimljiviji i nekako privlačniji. Oni su kao neka neobična bića. Kad je zemlja puna čičaka i korova, oni uvijek otkrivaju cvijetak i travu. Kada se sve suši i pretvara u pustoš, oni su rijetke ptice selice koje osjećaju i otkrivaju blagotvornu oazu.
Zbog toga često dobivaju nadimke: zanesenjaci koji žive izvan stvarnosti, naivci koji pojma nemaju, sanjari koji se predaju utopijama.
Suvremeni duhovni pisac Phil Bosmans smatra da se pesimisti nazivaju realistima koji s obje noge stoje na tlu stvarnosti, ali da su zapravo zagazili u prljavštinu svijeta, toliko zasjenjeni da ne vide ništa od sunčane strane života, pa se pita: Zašto vjerujem u optimiste?
Zato što oni polaze na put k sunčanoj strani, k zemlji gdje se može živjeti i preživjeti. Optimisti su ljudi koji vjeruju u plodove Duha: ljubav, radost, strpljivost, vjernost, srdačnost, dobrotu. A pesimisti kao da nikad nisu okusili te plodove pa umiru prije smrti. I zaključuje taj pisac: "Samo će optimisti preživjeti!"
Ova optimistička tvrdnja o optimistima odgovara zašto unatoč svemu možemo biti optimisti. Bez opravdana razloga optimist je sigurno naivac, idealist, utopist, sanjar, izvanzemaljac. Ali optimizam nije apstraktni pojam, filozofski proizvod, potrošna roba, već je plod jednog procesa.
Čovjek koji zrači optimizmom jest čovjek koji zrači radošću, vedrinom, zadovoljstvom zbog nade koju osjeća i nosi u sebi.
Tu nadu kršćani svrstavaju u red tzv. bogoslovnih kreposti, zajedno s vjerom i ljubavlju.
A ta nada ima uporište u Bogu, koji je ludo zaljubljen u čovjeka, u svoje remek-djelo. Bog ima u čovjeka beskrajno povjerenje te mu je sve predao u ruke. To je razlog optimizma u životu čovjeka.
O nadi je, dakle, riječ. Ima je sve manje, pa je i optimizma vrlo malo. Vjernik zato ni u ovim tmurnim vremenima ne zdvaja (nije neodlučan), već nošen nadom pali svijeću optimizma. Jedno svjetlo teško razbija mrak, a stotina svijeća tjera tmine.
To je ujedno i poticaj da ne samo pojedinac, nego i obitelj, pa i šira zajednica, nadom rastjera oblake koji su se nisko spustili i prijete da zamrače ovaj svijet. Lakše je prekrižiti ruke i sve to mirno gledati proklinjući tamu. Teže je zavrnuti rukave i rastjerivati maglu.
Zato vjerujem da će samo optimisti preživjeti, jer njima pripada budućnost.
nepoznati autor
Tko se zauzima za druge RISKIRA da bude odbačen.
Tko se oslanja na druge RISKIRA da bude izigran.
Tko se povjerava drugima RISKIRA da bude izdan.
Tko pomaže drugome RISKIRA da doživi nezahvalnost.
Tko ljubi RISKIRA da bude ostavljen.
A tko ništa ne riskira…
nepoznati autor