Bijeg - poučna priča Novo!
0 preuzimanja
Stari je ribar drijemao pored kante pune rakova.
Probudi ga prolaznik i reče: Pazi! Rakovi će ti pobjeći!
Iskusni starac odgovori: Nema straha!
Čim se neki uspe do vrha, za nj se uhvati drugi, a za ovog treći i tako redom.
Na kraju svi opet padnu u kantu. Oni se sami pobrinu da nitko ne pobjegne.
Poznato je da iz nesreće izlazimo kad jedni drugima pomažemo.
Pa ipak, u malim i velikim stvarima pomoć tražimo iskorištavajući druge.
Bruno Ferrero
| Pregleda: | 1169 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Bogati čovjek zatraži od starog učitelja da mu sina odvikne od loših navika. Učitelj povede mladića u šetnju vrtom.
Zaustavi se na jednom mjestu i zatraži od mladića da iščupa malu biljku što je rasla nedaleko od mjesta na kojem su stajali. Mladić zahvati biljku palcem i kažiprstom i iščupa je iz zemlje.
Učitelj zatim zatraži da iščupa malo veću biljku od te. Mladić malo jače povuče i iščupa i nju.
“A sada iščupaj ovu”, reče učitelj, pokazujući na jedan grm. Mladić je morao upotrijebiti svu svoju snagu da bi je iščupao, ali mu i to pođe za rukom.
“A sada iščupaj ovu”, reče starac, pokazujući na drvo trešnje. Mladić obuhvati rukama stablo i počne ga čupati iz zemlje. Ali stablo ni da se pomakne. “Pa ovo je nemoguće”, reče mladić zadihano.
“E tako ti je i s lošim navikama”, reče mu stari učitelj. “Kada su mlade, lako ih se riješiti, ali kad se razviju teško ih je iskorijeniti.”
autor nepoznat
Neki čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Promatrao je ... i promatrao. Uz put je bilo mnogo toga: ptice pjevice i rascvalo cvijeće. Pjevao je i smijao se s njma. Zaustavljao se pored zaplakane djece, plakao s njima i otirao im suze. Sve je skupljao u svom srcu. A ruke je držao slobodne, da bi njima mogao mahati, milovati ili pak svirati frulu.
- Nije li ovaj siromašak? - govorili su ljudi. - Nisam li bogat? - mislio je on sam. Tako on dođe na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog sam mu otvori. - Tebe sam već više puta vidio - reče čovjek. - U pticama, cvijeću, u nasmijanim ljudima. Nisam li te vidio da plačeš u suznim očima djece? Bog samo reče: - Uđi! U velikoj je kući pjevao zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA!
Drugi čovjek putovao k velikoj kući - k posljednjoj postaji svih ljudi. Nosio je teške kovčege. Sve što je na putu otkrio, htio je imati i zadržati... Ruke su mu bile preslabe da sve to prihvate. - Biti bogat znači biti sretan! - naučio je. Svakog dana brojio je svoje kovčege da vidi nije li uz put što izgubio. Uvijek je brižno pazio da se ne spotakne o kamen ili da se ne sklizne po travi. Tako su mu i oči bile potpuno zaposlene. Tako dođe on na velika vrata posljednje postaje svih ljudi. Bog mu sam otvori. - Zašto mi ne pomogneš? - reče čovjek. - Ne mogu sam sa svom ovom prtljagom na vrata! Nije prepoznao Boga. Mislio je da je vratar. Dade mu napojnicu i pomisli u sebi: - Što ću ja ovdje, zapravo? - Da, što hoćeš ti ovdje, zapravo? - reče Bog. - Mi se uopće ne poznajemo. U velikoj kući pjevao je zbor: - SRETAN ČOVJEK VIDI DALJE OD OBZORA! Ovaj čovjek nije shvatio pjesmu. Ne shvaća je ni danas.