Kako su rasli zemlja i nebo? Novo!
0 preuzimanja
Božić.
Rekoh joj: "Nacrtaj mi Božić."
Dugo je sjedila.
Zamišljena.
Nad papirom.
S olovkom u ruci.
Napokon se odlučila.
Povukla je pri dnu lista crtu od jednog do drugog kraja,
a onda se dugo i upitno zagledala u mene.
A ja, ja nisam znao što reći i više - tek tako, upitah:
S koje strane to treba gledati?
Ona odmakavši olovku od usta i privukavši papir bliže meni,
tiho reče: - Ovako je bilo prije Božića.
Nebo je veliko, a zemlja mala.
- Potom obrne list, tako da je crta koju je povukla bila sasvim pri vrhu.
Reče: - A ovo je poslije Božića. Nebo i zemlja su narasli.
Zemlju sam nacrtala ali od neba je tek ovo malo stalo.
Sada ti je nebo svuda tu okolo.
I zaokruži rukom uokolo lista.
Gledala me zabrinuto, kao da se pita razumijem li, a onda me obujmi svojim ručicama.
Reče: - Hajde, idemo gledati bor, pa ćemo poslije pričati što smo vidjeli.
Siguran sam, sve lijepo vidio sam te večeri među onim granama, svjetlima.
Tek, bojim se, da nje nije bilo, ništa ne bih vidio.
(Stjepan Lice) | Pregleda: | 1232 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Mačevalac - priča o učenju
Priča o jednom mačevaocu (i o učenju općenito)
Mačevaoca Matajuro Jagjua poslao je otac k učitelju Bonzou.
“Ako vrijedno radim, koliko će mi biti potrebno da postanem učitelj?” - upitao je Matajuro.
“Deset godina”, rekao je Bonzo.
“Ako radim napornije”, pitao je učenik, “koliko će mi onda biti potrebno?”
Bonzo je procijenio: “Oko trideset godina.”
“Kako sad to? Prvo kažete deset, a sada trideset godina. Izdržat ću bilo kakav napor da u najkraćem vremenu ovladam ovom vještinom.”
“E”, rekao je Bonzo, “u tom slučaju bit će potrebno da sa mnom ostaneš pedeset godina. Netko tko se toliko žuri doći do rezultata rijetko brzo uči.”
autor nepoznat
Priča o jednom mačevaocu (i o učenju općenito)
Mačevaoca Matajuro Jagjua poslao je otac k učitelju Bonzou.
“Ako vrijedno radim, koliko će mi biti potrebno da postanem učitelj?” - upitao je Matajuro.
“Deset godina”, rekao je Bonzo.
“Ako radim napornije”, pitao je učenik, “koliko će mi onda biti potrebno?”
Bonzo je procijenio: “Oko trideset godina.”
“Kako sad to? Prvo kažete deset, a sada trideset godina. Izdržat ću bilo kakav napor da u najkraćem vremenu ovladam ovom vještinom.”
“E”, rekao je Bonzo, “u tom slučaju bit će potrebno da sa mnom ostaneš pedeset godina. Netko tko se toliko žuri doći do rezultata rijetko brzo uči.”
autor nepoznat
Zar postoji veći broj od 100 - o postavljenim ciljevima
Došavši u nepoznati grad, neki je čovjek pokušavao prodati skupocjeni sag. - Tko će mi dati 100 zlatnika za ovaj krasan sag? - uzvikivao je prolazeći kroz grad.