Darovi bez srca Novo!
0 preuzimanja
Postoji umjetnička slika koja prikazuje Isusa u mračnom vrtu. Lijevom rukom drži svjetiljku, a desnom kuca na teška i velika vrata. Kad je slika prvi put bila izložena, jedan je pažljivi posjetitelji iznio umjetniku svoje zapažanje. - Sve je lijepo, ali ima jedna pogreška. Vrata nemaju rukohvat za otvaranje. - Nije riječ o propustu - odgovori slikar. - Vrata predstavljaju ulaz u ljudsko srce, a ono se otvara samo iznutra. Samo čovjek shvaća simboliku srca, kako to izazovno izražava mudra izreka: "Kad me tješiš, čini to svojim srcem, a ne svojom Biblijom, jer i u mojoj piše isto."
To se, u još većoj mjeri, može reći za darove, kojima najčešće želimo iskazati pažnju. Ima jedna dirljiva božićna priča o starom ocu kojemu kći godinama o blagdanu šalje bogate darove, ali to starca nimalo ne veseli. Pa je tako došao poštar, nekoliko dana pred Božić, noseći poveći paket, vezan pozlaćenom vrpcom. "Kakav divan božićni dar!" veselo će poštar. "Hvala, stavite ga na stol", tužno odgovori starac. Poštar začuđeno zastade s paketom u ruci. Dobro je nagađao da je paket pun dragocjenosti. "Valjda starac ne shvaćaš, što li? pa je tako tužan", pomisli u sebi poštar. "Ali, gospodine, zar vas ne veseli...? Nećete li proslaviti tako divan dar?" uporna je nastavio donosilac.
"Ne mogu... Doista ne!" odgovori starac suznih očiju. Te ispriča poštaru o svojoj kćeri koja se bogato udala. Svake mu godine šalje bogat paket ceduljicom: "Od tvoje kćeri i njezina supruga!" A nikada osobne čestitke, nikada posjeta, nikada poziva da s njima provede Božić. "Dođite da vam nešto pokažem", doda starac i umorno zastade. Poštar pođe za njim u skromnu sobicu i stade zapanjen. Bila je pretrpana neotvorenim paketima. "Ali... vi ih ni otvorili niste? zbunjen do kraja upita poštar. "Ne", tužno odgovori starac. "Unutra, znate, nema srca, nema ljubavi!"
Svaki čovjek na svoj način doživljava sliku srca, ovisno o tome je li mlad ili star muško ili žensko. "ena gleda u dubinu, muškarac u širinu. Čovjeku je srce svijet, a ženi je svijet srce." Svakako, važno je uočiti da u životu pobjeđuje uvijek onaj koji može ljubiti, trpjeti i oprostiti, a ne onaj koji ima zna ili sudi bolje, kako je jednom zgodom zapisao Herman Hesse. Očito je da srce ima prevagu. I da ima značajnu ulogu u našim ljudskim odnosima.
Poznati duhovni pisac Phil Bosman zaključuje: "Lice ti uvijek mora biti zrcalo tvojega srca. Zato se najprije pobrini da ti srce bude dobro... Budi srdačan prema ljudima. Ali ne rukama koje uzimaju, nego srcem koje daje.
Ljudevit A. Maračić
| Pregleda: | 1550 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 10. 12. 2019. |
Slični dokumenti
- Imaju Bibliju, ali svoju duhovnu hranu uzimaju iz novina. - Govore i pjevaju o miru, ali ga nemaju, niti se trude da ga dobiju. - Mole se da dođe Nebesko kraljevstvo, ali sami zatvaraju put svojim tjelesnim životom. - Slušaju propovijedi o samoodricanju, ali se hrane slatkišima i oblače u sjaj i raskoš. - Slave Isusa svojim ustima, a istovremeno izjavljuju da se ono što je Isus rekao ne može ostvariti danas. - Govore drugima o radosti spasenja, a sami su uvijek žalosni. - Tvrde da Isus nosi sva naša bremena, a padaju pod teretom kojeg su sami sebi nametnuli. - Sugovornicima govore o ljepotama Neba, a svako jutro se bude zadovoljni što još nisu morali otići sa zemlje. autor nepoznat
Pored Bazilike Isusova groba, Bazilika Isusova rođenja je najsvetije kršćansko mjesto na svijetu. Nalazi se u gradiću Betlehemu udaljenom tek 10-ak kilometara od Jeruzalema.
Najsvetiji dio Bazilike je djelomično prirodna a djelomično umjetno uređena špilja u koju se ulazi mramornim stepenicama iz kapele. U špilji je srebrna zvijezda sa četrnaest krakova koja označava mjesto na kojem je Isus rođen. Na njoj je napisano “Hic de Virgine Maria Iesus Christus natus est” (Ovdje se od Djevice Marije rodio Isus Krist).
Betlehem
Betlehem ili kako se još spominje u Starom zavjetu Efrata, na hebrejskom znači Kuća kruha, a na arapskom Beit Lahm ima značenje Kuće mesa.
Betlehem je bio glavni grad Judina plemena. Prvo spominjanje grada je povezano sa smrću jedne od četiri majke židovskog naroda - Jakovljeve voljene žene Rahele.
U starozavjetnoj Knjizi o Ruti opisna je ljubavna priča Boaza i Rute Moapke, Davidovog pradjeda i prabake koja se odigrala na žitnim poljima Betlehema.
U Betlehem je Gospod poslao proroka Samuela da pomaže Davida za kralja. Iz Betlehema je David krenuo na možda najopjevaniji dvoboj u svjetskoj povijesti, dvoboj protiv Golijata, Filistejca iz Gata.
Betlehem je mjesto Isusova rođenja. U Evanđelju po Luki govori se da su Josip i Marija koja je bila pred porodom morali doći u Betlehem iz Nazareta zbog popisa stanovništva. Time se ispunjava starozavjetno proročanstvo proroka Miheja da će se Mesija roditi u Davidovu gradu. Luka spominje i posjet anđela pastirima koji su bili na poljima današnjeg sela Beit Sahur. U Evanđelju po Mateju spominje se dolazak tri mudraca koji su prativši zvijezdu došli pokloniti se Spasitelju i donijeti mu darove. Spominje se i pokolj djece Betlehemske.
Mjesto Isusova rođenja kroz povijest
Prve kršćanske zajednice nastanjene u Betlehemu čuvaju spomen na špilju u kojoj je Isus rođen. No, kršćani su do četvrtog stoljeća proganjani i nisu u mogućnosti ovjekovječiti mjesto bogomoljom.
Car Hadrian u drugom stoljeću gradi nad špiljom Hram posvećen Bogu Adonisu.
Više od tri stotine godina poslije Isusova rođenja na istom mjestu Car Konstantin i njegova majka Jelena podižu 339 godine veličanstvenu Baziliku sa špiljom u središtu.
Pedesetak godina kasnije po izgradnji crkve u Betlehem dolazi Sveti Jeronim (naše gore list, rođen na granici rimskih pokrajina Dalmacije i Panonije), crkveni naučitelj, jedan od najvećih crkvenih otaca, teologa i filozofa. Jeronim živi kao isposnik i kasnije osniva muški samostan u Betlehemu. Njegov možda najveći doprinos kršćanstvu je prijevod Starog zavjeta s hebrejskog na latinski jezik (Vulgata), prijevod koji se i danas koristi.
Zahvaljujući Jeronimovoj prijepisci s vlastelom Rima u Betlehem dolaze rimske patricije Paula i njena kćerka Eustohija koje većim dijelom financiraju osnivanje muškog i ženski samostan. Podzemne prostorije u kojima je Sveti Jeronim prevodio Svete knjige se nalaze ispod današnje crkve Svete Katarine, izgrađene tik do Bazilike Isusova rođenja.
Veličanstvena Konstantinova crkva pretrpjela je veliku štetu u velikoj pobuni Samarijanaca u šestom stoljeću. Car Justinian I Veliki i carica Teodora grade novu crkvu obloženu mramorom i mozaicima. Vjerojatno je na ulazu bio mozaik koji opisuje dolazak Tri kralja s Istoka. Mozaik Tri Kralja odjevena u perzijske odore koji sedolaze pokloniti se Isusu odigrati će presudnu ulogu u očuvanje Justinianove crkve pri provali Perzijanaca početkom sedmog stoljeća kad su ostale crkve sravnjene sa zemljom, a jedino je crkva u Betlehemu ostala očuvana.
Kalif Omar u sedmom stoljeću osvaja Svetu zemlju, ali ne razara crkvu. Čak i fatimski kalif Al Hakem koji je dao razoriti Baziliku Isusovog groba poštedio je Baziliku Isusova rođenja.
Dolaskom križara, crkva dobija novi sjaj. Boldvin I 24.12.1100. okrunjen je za prvog Kralja Jeruzalemskog kraljevstva baš u Bazilici Isusova rođenja. Situacija se bitno mijenja porazom križara na Hitinskim rogovima 1187. od strane najpoštovanijeg islamskog vođe Salah al Dina. Zub vremena, potresi i prirodne nepogode tijekom stoljeće nepovoljno utiču na stanje Bazilike, a Mamluci, a poslije njih Otomansko carstvo koji su vladali Svetom zemljom do kraja Prvog svjetskog rata vrlo često onemogućavaju osnovne popravke sakralnih objekata.
Prostor Bazilike Isusova rođenja
Na ulazu u crkvu jasno se mogu vidjeti okviri ulaznih vrata iz vremena Bizanta, križara i “Vrata Poniženja” iz vremena Otomanskog carstva.
Unutrašnjost crkve je sačuvala arhitektonske osnove crkve iz šestog stoljeća. U Konstantinovoj crkvi pod je bio prekriven mozaicima koji se zahvaljujući arheološkim radom Britanaca 1932. godine mogu vidjeti i danas. Bizantska crkva je bila cijela prekrivena mramorom.
Unutrašnji prostor je podjeljen kolonadom od 12 stupova u četiri reda. Stupovi su izrađeni od crvenkastog betlehemskog kamena, a na njima su su bili naslikani istočni i zapadni sveci, redovnici, ali i svjetovni donatori.
Drveni ikonostas je iz 18 stoljeća.
Mozaici koji se nalaze iznad stupovi su djela majstora iz vremena križara i podijeljeni u tri skupine. Najniže je prikazana Isusova geneologija, u sredini su generalne i lokalne sinode a iznad njih procesija anđela.
Špilja se nalazi točno ispod prostora iza Ikonostasa. Ulazi se s desne strane mramornim stepenicama i izlazi s lijeve strane. S desne strane (južne) se nalazi Kapela Svetog Nikole koja kao i većina Bazilike pripada grčkoj pravoslavnoj crkvi, a na izlazu iz špilje nalaze se dva oltara armenske pravoslavne crkve. Katoličkoj crkvi pripada Kapela jaslica i prolaz iz Crkve Svete Katarine do špilje.
Crkva Svete Katarine
Iznad špilje u kojoj je Sveti Jeronim prevodio svoje monaške dana u već u četrnaestom stoljeću franjevci grade kapelicu posvećenu Svetoj Katarini Aleksandrijskoj. Križari grade veliku crkvu koja se nalazi unutar franjevačkog samostana. Polnoćka misa, predvođena latinskim patrijarhom Jeruzalema koju milijuni kršćana gledaju na televiziji prenosi se uoravo iz ove crkve.
Bazilika Isusovog rođenja na UNESCO-voj listi ugrožene Svjetske baštine
UNESCO je 2012. godine uvrstio Mjesto Isusova rođenja: Baziliku Isusova rođenja i hodočasnički put, Betlehem na svoju listu spomenika svjetske baštine i u popis ugroženih spomenika. Kao posljedica prokišnjavanja krova Bazilika je 1869-e godine bila u požaru. Međunarodna zajednica je prikupila sredstva, a Predsjednik Abas je uvjerio sve tri dominacije koje prema “Status quo” sporazumu imaju udio u Bazilici, Grčku pravoslavnu crkvu, Armensku crkvu i Franjevački red koji su čuvari svetih mjesta za Katoličku crkvu da dopuste talijanskim restauratorima da krenu s restauracijom. Zamijenjene se krovne grede i stakla na prozorima koja su pogođena mecima. Da bi hodočasnici mogli nesmetano obilaziti špilju rođenja većina restauratorskih stolarskih radova se odvijala noću.
Unutar Bazilike mogu se vidjeti ostaci prve Crkve, izgrađene u doba Cara Konstantina početkom četvrtog stoljeća.
tekst prema: http://tanjabenhaimmarcetic.com