Medvjedić i leptirić - poučna priča
0 preuzimanja
"(Na svjetlu je bolje i pokisnuti...)
Mali je medvjed, sklupčan, bezvoljno ležao pred svojim brlogom. Leptirić koji je nestašno lepršao u blizini primijeti da se s njegovim prijateljem nešto čudno događa te sleti na njegov nos. - Što je? - upita ga. - Zašto si tužan? - Upravo su me protjerali iz staklarnice - potuži se medvjedić. - Jako su se naljutili što sam im sve porazbijao. A nisam htio. Stvarno nisam htio. - Vjerujem ti - sućutnim glasom reče leptirić. - Ali trebao si znati da medvjedima nije mjesto u staklarnici. Niti ikome tko se kreće kao medvjed. - Lako je tebi govoriti - uvrijeđeno će medvjedić. Ti možeš sletjeti na bilo koji stakleni predmet a da mu se ništa ne dogodi. - I opravdavajući se doda: - Što mogu kada je meni tako zanimljivo biti u staklarnici. - Eh, nije baš pametno ići svuda gdje je zanimljivo - pouči ga leptirić. - Mene jako zanima kako je u tvom brlogu, a ipak neću u njega ući. - Samo uđi - ohrabri ga medvjedić. I s mangupskim osmjehom doda: - Neću se ljutiti na tebe ako nešto i prevrneš ili razbiješ. - Ne zamjeri - ispriča se leptirić. - Ali mi, djeca sunčevih i duginih boja, najviše volimo biti na svjetlu. - Čak i ako pokisnete? - začuđeno će medvjedić - - Za nas je bolje pokisnuti na svjetlu, nego ostati suh u mraku - zaključi leptirić.
(Stjepan Lice)
| Pregleda: | 3231 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 22. 08. 2019. |
Slični dokumenti
Bez tebe Gospodine, sve bi u meni bilo mrtvo,
jer jedino Ti možeš dati život.
Bez tebe bi sve u meni bilo prazno i šuplje. Jedina Ti si punina, samo me Ti ispunjavaš.
Bez tebe sve bi bilo žalosno, pusto i dosadno. Samo iz tebe struji radost i smisao života. Kako bi podnio bol i kušnju, Kako bi ponio svoj križ, kad tebe ne bi bilo?
Bez tebe bih bio slab, bez moralne snage, nemoćan odoljevati napastima.
Bez tebe bio bih plašljiv, kolebljiv, nevjeran, u času ćudljivosti spreman na svašta.
Bez tebe živio bih besciljno, bez smislena puta.
Bez tebe bila bi noć, mračna noć, bez ijedna svjetla koje bi privlačilo moje misli.
Bez tebe ne bi bilo nade ni za svijet ni za me. Sreća bi bila daleka, izgubljena, nedostižna. Na svu sreću, ni ne pomišljam da budem bez tebe: Ti si moj, Gospodine, moj i sve moje.
Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspitujući se: "Gdje je taj novorođeni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se dođosmo pokloniti." (Evanđelje po Mateju)