Šuma viđena od vuka Novo!

0 preuzimanja

vuk_clipartŠuma je bila moja kuća. Tamo sam živio i brinuo se za nju. Nastojao sam je držati čistu i urednu. Jednog lijepog sunčanog dana, dok sam čistio smeće po njoj, začuh korake. Skočio sam u isti mah i sakrio se iza stabla, i tada ugledah jednu malu djevojčicu koja je dolazila puteljkom i nosila u ruci neki zavežljaj. Odmah sam se zabrinuo za nju jer je bila smiješno obučena, sva u crveno, sa ćelavom glavom kao da se nije dala prepoznati. Naravno da sam se zaustavio da kontrolim tko je. Zapitao sam je tko je i kamo ide. Odgovorila mi je: u kuću svoje bake i da joj nosi ručak. Izgledala mi je jako poštena osoba, ali bila je u mojoj šumi i onako čudno obučena. Tada odlučih da je naučim kako je opasno prolaziti kroz šumu bez najave i još onako čudno obučena. Pustio sam je da ode svojim putem, ali sam otrčao ispred nje u bakinu kuću. Kad sam ugledao onu simpatičnu baku, objasnio sam joj o čemu se radi i ona se složila s tim da unučici treba jedna dobra lekcija. Složila se da izađe iz kuće sve dok je ne bude zvala, ali u biti je ostala ispod kreveta.

Kad je došla djevojčica pozvao sam je u spavaću sobu, dok sam ja ležao u krevetu preobučen u baku. Djevojčica, obučena u crveno i bijelo, uđe i promrmlja nešto ne baš simpatično o mojim ušima. Pošto sam time bio povrijeđen rekoh joj da su mi uši tako velike da je bolje čujem. Želio sam biti pažljiv na ono što ona govoraše, ali ona je odmah komentirala nešto o mojim raširenim očima. Možete samo zamisliti što sam počeo osijećati prema onoj tako dražesnoj ali tako antipatičnoj djevojčici. I budući da sam shvatio da je prema meni već zauzet jasan stav i da moram podmetnuti i drugi obraz, rekao sam joj da mi velike oči pomažu da je bolje vidim. Pošto mi se nastavila i dalje rugati zaista me ranila duboko. U biti imam problema s velikim zubima. Znam da sam se morao kontrolirati, ali ipak sam skočio sa kreveta i zarežao sam da mi zubi služe da bih je lakše pojeo. Sada, budimo iskreni, ne bi ni jedan vuk pojeo djevojčicu, ali ona luda je počela trčati po kući i vikati dok sam je pokušavao umiriti. Skinuo sam sa sebe bakinu odjeću, ali bilo je još gore. Iznenada se otvoriše vrata i pojavi se lovac sa puškom u ruci. Našao sam se u sosu. Ugledah jedan prozor otvoren i kroz njega sam izletio. Baka nije nikada ispričala moju stranu priče. Kratko iza toga je počeo kružiti glas da sam ja zločest i antipatičan i svi su me počeli izbjegavati. Nikada nisam saznao ništa više o djevojčici sa onom smiješnom kapicom, ali znam jedino to da od onog događaja nisam više sretno živio.

Lief Fearn

Pregleda: 2018 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 20. 11. 2019.

Slični dokumenti

Kako vidimo prilike u životu
Kako vidimo prilike u životu

Dvije konkurentske tvornice cipela htjele su proširiti tržište na Afriku. Obje su poslale svog menadžera i dale mu titulu "Voditelj prodaje za afričko tržište."

Pas koji hoda po vodi
Pas koji hoda po vodi

Pošao lovac sa svojim novim psom u pokusni lov. Loveći, pogodio je patku koja je pala u jezero. Pas je odšetao po vodi, zgrabio patku i donio je svom gospodaru.

Zanimljivosti

Židovi su u Isusovo vrijeme smjeli nekoga kamenovati, baciti u vatru, odsjeći glavu, baciti s hridine ili utopiti ali razapinjanje je bilo pridržano Rimljanima.

Humor

davidova_zvijezda_vjeronaukU staroj sinagogi, a može biti da je bilo i u crkvi, polovica okupljenih ustade za vrijeme molitve, a druga polovica ostade sjediti. Zbog toga je nastala takva svađa, da se rabin odlučio posavjetovati sa starcem od 98 godina, koji je bio jedan od osnivača sinagoge. Poveo je starcu predstavnike sukobljenih strana. Onaj koji je stajao za vrijeme molitve upita:”Je li običaj stajati tijekom molitve?” Starac odgovori: “Ne, to nije naš običaj.” Onaj čiji su pristaše sjedili reče: “Je li običaj sjediti za vrijeme molitve?” Starac će: “Ne, to nije naš običaj.” Na to se javi rabin: “Molimo Vas, pomozite! Nastao je pravi sukob, svi viču jedni na druge da ustanu ili sjednu…” “E TO JE NAŠ OBIČAJ!” – reče starac.

Poslovice

S ciljem pred očima i najsporiji napreduju brže nego oni najbrži bez cilja! (Lessing)