Lijepo i dobro Novo!
0 preuzimanja
Prolazeći parkom Fran je zamijetio na klupi ružnu staricu naborana lica. Na drugoj klupi sjedila je mlada žena, odjevena u finu odjeću i našminkana kao glumica. Fran je zadivljeno gledao ljepoticu. Uspoređujući te dvije žene, bio se zamislio i nije primijetio da mu prilaze trojica dječaka. Zapriječiše mu put tražeći da istrese džepove. - "Trebamo kintu za pljuge" - reče jedan.
Fran je u džepu imao dvadeset kuna koje mu je majka dala da kupi kruh i mlijeko. Nije im htio dati novac, nego naglo potrči prema mladoj ženi zovući je mamom. Nasilnici ustuknuše, ali uto se ljepotica okomi na Frana: - "Nisam ti ja mama, balavče! Ne izvodi gluposti i bježi od mene!" On potrči dalje, ona trojica za njim.
- "Lagao si! Uhvatit ćemo te!" - poviču. Uvidjevši da u parku nema prolaznika, Fran se spusti na klupicu pored starice. - "Sad ćeš nam reći da ti je to baka, kukavice!" - naceri se najjači među napadačima.
Naježio se pri toj pomisli, čak više nego od straha da će ga grubijani istući. No, starica ustane i pođe dječacima u susret. Fran nije htio gledati za njom, ali čuvši korake one trojice koji su se udaljavali trkom, ipak pogleda. - "Hajde kući, dijete!" - blagim glasom reče starica. - "Dala sam im nešto novca da te puste na miru." - "Hvala!" - procijedi Fran, pa požuri prema ulici. Razmišljajući o tom događaju, pitao se znači li tjelesna ljepota ujedno i duševnu, i obratno. Iako nije znao da će se s tim pitanjem u budućnosti često susretati, znao je, poučen iskustvom, pravi odgovor.
Nada Iveljić
| Pregleda: | 1196 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Jednom se neki čovjek popeo na najviše grane stabla. Nije dovoljno pazio, spotakao se i počeo padati. Noga mu se zaglavila u krošnji drveta i ostao je bespomoćno visjeti satima sve dok onuda nije prošao neki dječak i pozvao ljude iz sela da mu pomognu.
Oduvijek sam volio mjesečinu.
U njoj se sve stvari čine u isto vrijeme da jesu i kao da nisu.
I sebi sâm tako izgledam: da jesam, i kao da nisam.
I kad mislim da jesam, skoro da želim da nisam.
Jer - jao - ja koji jesam više sam onaj koji nisam.
I moglo bi biti da k Bogu dođem kao da jesam, a On će mi reći da nisam.
A tada - bolje bi bilo da nije me bilo.
A kada mislim da nisam, bude mi žao, jer volim da jesam.
O kako je dobro: biti! To možda i ne znam pravo već samo slutim kako je dobro: biti!
Jer - i ovo malo što jesam dok nisam, kako je lijepo biti.
O ti koji jesi i nikada nisi! O daj mi, biti mi daj! Da jesam, i samo jesam - u tebi!
O ti koji jesi biti mi daj!
fra Bonaventura Duda