Zemljovidi i zmajevi - priča Novo!
0 preuzimanja
Prije više stoljeća autori zemljopisnih karata crtali su različite pokrajine na pergamene.
Na rub svitka nacrtali bi zmaja.
To je bio znak istraživačima da na tom mjestu počinje neistraženo područje i da ulaze na vlastitu odgovornost.
Neki su istraživači taj znak uzimali zaozbiljno i bojali su se krenuti u nepoznato, u novi svijet.
Drugi, oni pustolovnoga duha, u znaku su vidjeli priliku, mogućnost, vrata za nove spoznaje i u nove svjetove.
Svatko ima neku vrstu zemljovida kojega upotrebljava pri s svakodnevnim susretima s ljudima.
I naše karte imaju nacrtane zmajeve.
Ponekad su ti zmajevi upozorenja vrijedna poštovanja.
Često nam pak onemogućuju otkrivanje nečeg novoga i istinsko približavanje čovjeku.
autor nepoznat
| Pregleda: | 980 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 28. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Previše vremena provodimo u traženju prave osobe koju bi voljeli ili u nalaženju mana onima koje već volimo, a zapravo bi trebali usavršavati ljubav koju dajemo.
Četvorica kraljevića krenu u potragu za umjećima u kojima će biti nenadmašivi. "Prođimo svijetom i ovladajmo znanjem", rekoše jedan drugom.
Ugovorili su mjesto na kojem će se sastati nakon nekog vremena i razišli se na sve četiri strane svijeta. Vrijeme je prolazilo.
Kad je prošla godina, mjesec i jedan dan, četvorica braće nađoše se na dogovorenom mjestu da ispitaju što je tko naučio.
"Ja sam stekao znanje koje mi omogućuje da pronađeni komad kosti nekog živog bića mogu obući u meso", reče prvi.
"Ja sam u stanju", pohvali se drugi, "odjenuti to biće u kožu čak obraslu dlakom".
"Ja", požuri treći, "umijem takvom biću stvoriti sve udove".
"A ja imam moć udahnuti mu život", zaključi četvrti kraljević.
Nakon toga četvorica kraljevića pođu u džunglu kako bi pronašla komad kosti i dokazala svoja umijeća. Nisu dugo tražili. Nakon par koraka pronađu komad kosti i, ne provjeravajući od koje bi životinje bila, dadoše se zdušno na posao da što prije iskušaju svoja čarobna znanja.
Prvi obuče kost u meso, drugi je odjenu u kožu s dlakom, treći doda udove da je dovrši, a četvrti je oživi... Kad ono - lav! Otvori snažne čeljusti, zaurla od gladi i sruči se na svoje tvorce te ih proždre. Kad je svu četvoricu usmrtio, lav se zadovoljan povuče u džunglu.
Suvremeni čovjek pokazao je da ima ogromnu stvaralačku moć, ali ta moć u sebi nosi i mogućnost samouništenja.
narodna priča