Živjeti kao Mojsije... Novo!
0 preuzimanja
Rabin Zuya htio je otkriti tajne života. Stoga je odlučio oponašati Mojsijev život. Godinama se nastojao ponašati poput njega ali nije postigao rezultate kojima se nadao. Jedne noći, umoran od tolikog proučavanja, pao je u dubok san. U snu mu se pojavio Bog: "Zašto si tako uzrujan, sine moj?" upitao ga je. "Moji dani na Zemlji će završiti, a ja sam još uvijek tako daleko od toga da budem poput Mojsija", odgovori Zuya. "Da mi je trebao drugi Mojsije, već bih ga davno stvorio", odgovori mu Bog. "Kada dođeš pred moj sud, neću te pitati jesi li bio dobar poput Mojsija, već tko si ti bio. Pokušaj biti dobar Zuya."
| Pregleda: | 917 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
- Upalit ću svjetlo, majko, da nam svijetli u tami - tiho reče Lucija ustajući sa stolice što je stajala pri uzglavlju kreveta presvučena čistom mirisnom posteljinom. Po blještavo bijelom jastuku rasule se ruse kose plemenite gospođe Eutihije. Trpjela je godinama od teške bolesti kojoj ne nađe lijeka ni jedan liječnik u cijeloj Siracusi (Sirakuzi).
- Snilo mi se, majko, kako treba da hodočastimo u Cataniju (Kataniju) na grob svete Agate - nastavi Lucija postavljajući svjetiljku na komodu. - Ljudi ne znaju lijeka tvojoj boljetici, ali svetica znade.
- Ako tako misliš, dušo - pristane gospođa Eutihija - pripremi odjeću i hranu pa možemo izjutra krenuti na put. Sad bih htjela zaspati. Umorna sam - reče i sklopi oči.
Lucija počne pripremati prtljagu krećući se po kući najtiše što je mogla da ne ometa majčin san.
Sljedećeg dana, tek što je sunce izišlo, kočija s Lucijom i gospođom Eutihijom napusti Siracusu. Kad se damama već počelo pričinjati kako napornom putovanju neće biti kraja, kočijaš objavi da su stigli na odredište. Pomože Luciji smjestiti stvari u prenoćište, a potom podiže gospođu Eutihiju na ruke i ponese je grobu svete Agate. Ondje je spusti na tlo, podmetne joj smotani pokrivač pod leđa i vrati se u prenoćište. Lucija klekne i počne moliti.
- Oče naš koji jesi... - izgovori i naglo umukne. Nestalo je dnevnog svjetla i posvemašnja tama ovila je nju, majku i grob svete Agate. Lucija raširi oči kušajući razabrati bilo što u mraku. Kao da je zatitralo slabašno svjetlo, učini joj se. Još više napregne vid.
I doista, prilazila joj je mlada djevojka sva u sedefastoj bjelini te se činilo kao da žar izbija iz njezina tijela.
Jesi li to ti, Agato, nikne pitanje u Lucijinu mozgu. Istog trenutka začuje u srcu odgovor: Da, ja sam. Došla sam ti reći da će tvoja majka ozdraviti, ali ti ćeš umrijeti mučeničkom smrću. Bojiš li se?
Ne, odgovori Lucija i toga časa prikaze nestade. Sunce je tek zalazilo i nebo bijaše rumeno i zlatno.
- Zaspala si, dušo? - upita gospođa Eutihija.
- Ne, majko - reče djevojka. - Ukazala mi se sveta Agata i prorekla da ćeš ozdraviti.
Bolesnica se osmjehne i šapne: - Vjerujem.
A ono o mučeništvu Lucija prešuti.
Sonja Tomić „U iščekivanju Spasitelja“
Sigurno da Bog ima humora!
Tko je stvorio šarenu papigu?
Tko je stvorio šaljivu zebru:
Tko dosjetljivog majmuna?
Tko nehajnog pelikana?
Tko znatiželjnu žirafu?
Tko je stvorio sve ove ljupke i vesele životinje?
To nije mogao natmurenjak.
Samo je Bog s humorom i šalom mogao takvo što stvoriti.
Samo je nasmiješeni Bog to mogao.