Neodgovorni liječnik Novo!
0 preuzimanja
Jednog su liječnika pozvali da hitno dođe u bolnicu operirati bolesnog dječaka. Došao je žurno; odmah na ulazu zaogrnuo se kirurškim ogrtačem i uputio ravno u salu za operacije. U hodniku ispred sale zatekao je bijesna dječakovog oca. Čim je čovjek vidio liječnika, počeo se derati na njega: “Zašto vam je trebalo toliko dugo?! Zar ne znate da je život moga sina u opasnosti?! Gdje vam je osjećaj odgovornosti? Kakav ste vi liječnik???” „Čim sam dobio poziv uputio sam se u bolnicu. Nisam mogao brže stići. A sada bih vas zamolio da se smirite kako bih mogao u miru obaviti svoj posao” rekao je liječnik. “Da se smirim?! Ja da se smirim?! A što da je vaš sin u toj prostoriji sada, biste li se vi smirili?? Da vaš sin umire, kako biste se vi ponašali???” bijesno je uzvratio otac. Operacija je dugo trajala. Liječnik je nakon nekoliko sati izašao s riječima: “Hvala Bogu, vaš sin je izvan životne opasnosti!” Ne čekajući reakciju dječakova oca, liječnik je izjurio iz bolnice govoreći: “Ako imate pitanja, obratite se sestri.” “Zašto je ovaj liječnik ovako arogantan??!! Nije mogao pričekati ni minutu da ga upitam za stanje svoga djeteta!?!” pitao je otac čim je ugledao medicinsku sestru. Sestra mu je odgovorila: ”Njegov sin je prekjučer poginuo. Bio je na pokopu kad sam ga pozvala radi hitne operacije vašeg.” Ne sudi drugoga dok u njegovim cipelama nisi barem pola sata hodao njegovim putem.
autor nepoznat
| Pregleda: | 933 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 09. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Jedna žrtva droge manje! Zovem se Franc Huber. Ja sam izbavljen iz pakla droge. Bio sam potencijalni mrtvac. Nakon dvadeset godina u drogi želio sam još samo umrijeti. Amsterdam - jednosmjerna ulica za ovisnike. Moja životna snaga istrošila se u vrtlogu slobode, zatvora i psihijatrije. Oko mene je bila samo bijeda. Svi su mi prijatelji visjeli na igli ili pak ležali na groblju. Ufiksao sam si zrak u venu. No preživio sam taj pokušaj samoubojstva. Hodao sam dalje ulicama Amsterdama vođen strašću za drogom kao daljinskim upravljačem. Sada mi je pedeset i jedna no dobro se sjećam doba kada sam bio dijete s ključem oko vrata. Majka me mogla nahraniti, ali mi je obiteljska toplina bila stran osjećaj. Kao tinejdžer našao sam sebe među rock-bendovima i anarhistima. Kad sam došao u dodir s drogama, prekinuo sam učenje zanata. Primjer mi je bila Janis Joplin koja je jednom rekla: "Živi brzo, živi intenzivno, umri mlad". Živio sam brzo i intenzivno - ali još sam živ! »ak se i radujem Životu. Godine 1980. dovukao sam se, pun heroina, do ljudi koji su mi željeli pomoći. Ohrabrili su me i potaknuli na tko zna koji pokušaj odricanja. S njima sam proveo jednu godinu. Našao sam mir i upoznao pravi život. Život bez ovisnosti mora se vježbati, no uobičajene terapije, psihijatar i boravci u zatvorima slabo su mi pomogli. Ovisniku treba više - njemu treba čudo! Njemu treba hrabrosti za život. Za čuda je nadležan Bog i to sam iskusio. On mi je, kada je sve propalo, podario nov početak.
Kada dosegneš dno, dolazi do prekretnice.
Isus je pobijedio besmislenost i smrt. On nam svojim opraštanjem daje nov život. Iza ovisnosti skriva se duboka čežnja za smislenim i sadržajnim životom. Božjom pomoću uspio sam to pronaći."
(Franz Huber)
Dok je prelazio granicu, nekog je svećenika presrela razbojnička družba. Razbojnici ga okruže, a njihov vođa reče: - Sad ćeš održati propovijed, ali takvu da bude nama po volji!