Izbor nasljednika - priča za razmišljanje Novo!

0 preuzimanja

Jedan uspješni biznismen ušao je u duboku starost i shvatio kako je došlo vrijeme da ga netko zamijeni. Pozvao je sve potencijalne kandidate, financijske direktore, šefove odjela i pogona, blagajnike, savjetnike i održao im govor: “Dragi prijatelji, došlo je vrijeme da ja završim moje poslovanje i odem u zasluženu mirovinu. Dat ću svakome od vas po jedno specijalno sjeme. Želim da ga posadite i zalijevate i da se ponovno okupimo sljedeće godine kako bismo vidjeli što ste učinili s njim. Tada ću odlučiti tko će biti moj nasljednik.”

Na tome je sastanku bio i Jim, i kao svi prisutni dobio je sjemenku.

Kada je stigao kući, podijelio je sa svojom ženom šefovo razmišljanje i oni odlučiše zajedno njegovati sjeme iz kojega će niknuti biljka. Pronašli su lijepu teglu, stavili gnojivo, uzeli termometar, pročitali nekoliko knjiga o uzgoju biljaka i živjeli u ritmu novosti iz tegle.

Svakoga su dana zalijevali zemlju i nestrpljivo iščekivali da nešto iznikne.

Nakon 20-tak dana, neki od Jimovih kolega već su počeli u uredu govoriti o biljci koja raste.A u Jimovoj tegli se ništa nije događalo. Prošlo je više od mjesec dana. Sada se već naveliko raspravljalo o biljkama. Na zajedničkim ručkovima razmjenjivale su se praktične ideje o brzom rastu i Jim je shvatio kako jedino kod njega nema ničega i da je on jedini neuspješan.

Ni šest mjeseci kasnije ništa nije niknulo u Jimovoj tegli.

Počeo je vjerovati kako je u nečemu pogriješio. Možda previše vode ili loše gnojivo ili, pak, nešto drugo, što nije mogao objasniti. Znao je da je učinio najbolje što je mogao i bilo mu je žao što je bez rezultata.

Godina je došla kraju i mladi šefovi su se sa svojim biljkama okupili oko starog biznismena. Jim je rekao svojoj ženi da neće nositi praznu teglu, ali ga je ona, ipak, uspjela na to nagovoriti, rekavši mu neka pošteno kaže što se dogodilo. Osjećao je mučninu i podmuklu bol u trbuhu.

Ovo će, slutio je, biti za njega najneugodniji trenutak u životu. Unio je svoju praznu teglu u sobu za sastanke. Ugledao je na stolu različite, pažljivo odnjegovane, biljke. Sve su bile prelijepe, upravo, neodoljivo privlačne u svojoj bujnosti. Stavio je, uz podsmijeh svojih prijatelja, svoju praznu teglu na pod.

Kada je stari biznismen stigao, pogledom je preletio preko svih biljaka i pozdravio kandidate. Jim je pokušao biti što dalje od njega kako ne bi susreo njegov pogled.

“Kako ste ih samo lijepo odnjegovali!” – počeo je starac. “Vidim da mi neće biti jednostavno pronaći nasljednika…” I, u tom je času spazio praznu teglu. Zatražio je od potpredsjednika da ju donese i dovede vlasnika naprijed. Jim je protrnuo.

“Sada će mi se grohotnom smijati… Možda će me izbaciti iz firme” – pomislio je.

Kada je istupio, starac ga upita što se to dogodilo s njegovom sjemenkom? I Jim mu je ispričao. Starac je rekao: “Jim, veoma sam ponosan na tebe… Poštovani, Jim je moj zamjenik!”

“Pa… kako je to moguće? Moja tegla je prazna…”, – mucao je Jim zbunjeno.

Stari biznismen pojasni: “Prije godinu dana ja sam svakome od vas dao sjemenku iz koje ne može ništa niknuti. Dao sam vam mrtvo sjeme, sterilno. Svaki od vas, kada je vidio da ništa ne raste, odlučio je zamijeniti ga zdravim sjemenom. Svaki od vas – osim Jima. Svi ste mi donijeli biljke i cvijeće od vašega sjemena, a ne od moga. Jedino je Jim prihvatio neuspjeh i imao dovoljno hrabrosti i poštenja da mi donese praznu teglu. Vi ste svi tražili uspjeh – po svaku cijenu, a Jimu je njegovo poštenje bilo važnije od uspjeha. Zbog toga je on od danas moj nasljednik…”

prema: http://mudremisli.net

Pregleda: 1056 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 26. 03. 2020.

Slični dokumenti

Okrutna priča - o krađi
Okrutna priča - o krađi

Neki je dječak počeo krasti.

Saznalo se to i njega uplaši pomisao na oca koji bijaše pošten i cijenjen čovjek.

Vrapčić u cipeli
Vrapčić u cipeli

Jedne godine, uoči Božića, mali siromašan dječak usnuo je da mu je došao mali Isus i donio mu dar kako bi ga razveselio.

Njegova je majka bila siromašna udovica. U sobici gdje su stanovali nije bilo ni pokrova nad ognjištem. Nisu oni ni trebali kuhati jer su se hranili kruhom koji bi isprosili. Kako bi Isus ušao?

Razbijajući tako svoju glavicu, djetetu pade na pamet da s vanjske strane prozora stavi svoju poderanu cipelu: tu bi Isus, kad bude prolazio, mogao staviti svoj dar.

I tako, dok se njegova majka umorna odmarala, uze dječak svoju cipelu i stavi je na prozor. Zatim legne i zaspi. Sanjao je o pijetlu na ražnju, što ga je dan prije vidio u pečenjarnici, zatim o narančama, pa o malim orguljama koje su svirale, svirale, svirale…

No, umjesto orgulja, kad se probudio, čuo je kako zvone zvona najavljujući blagdan…

Protrljavši oči dječak se sjetio svega što mu je bilo na srce: Božića i njegovih darova. Što li mu je samo mogao mali Isus staviti u poderanu cipelu?

Skočio je sa slamnjače i potrčao k prozoru. Kružio je znatiželjnim očima amo-tamo i konačno pogledao u cipelu.

Bilo je nešto unutra, ali nije mogao dobro vidjeti što. Gurne ruku u cipelu i uzvikne: napipao je nešto mekano i hladno!... Bio je to vrapčić, napola ukočen od noćne hladnoće, koji se u zoru sklonio u cipelu kao u gnijezdo. S napola zatvorenim kapcima vrapčić je ostao šćućuren, bez ikakva znaka da bi odletio.

Dječak se još uvijek smiješio. Taj ga je mali živi vrapčić razveselio više nego bilo što drugo. Uostalom, bio je to dar od Djeteta Isusa.

Donesen u sobicu, vrapčić je izletio, raširio krila i skakutao, okrećući pametno svoju glavicu.

Uto je stigla i dječakova majka koja se malo odmorila.

- Sretan Božić, dijete moje, neka te Bog blagoslovi! - reče dječaku.

- A onda opazi vrapca i upita: - Oho, što je to?

- To je dar Djeteta Isusa - uvjerljivo odgovori dječak.

I ispriča majci gdje je našao to malo biće.

- Dobro došao, siromašku! - uskliknu žena. I kako je već bila dobra doda: - Vidiš, dijete drago, kao god čovjek bio siromašan, uvijek može pomoći nekome siromašnijem od sebe!

To rekavši dade vrapčiću mrvice koje su preostale od prijašnje večeri.

MAK, prosinac 1981.

Zanimljivosti

Prvu školu u Hrvatskoj osnovali su benediktinci u Rižinicama pored Solina, u 9. st. za vladavine kneza Trpimira.

Humor

Apostolski nuncij u Parizu jednom je za vrijeme svečanog ručka sjedio pored neke uvažene gospođe koja je bila previše razgolićena. Kad je na stol doneseno voće, on uze jabuku i pruži je gospođi. Na njen upitan pogled reče: “Gospođo, samo uzmite. Eva je opazila da je gola tek kad je pojela jabuku.”

Poslovice

Slušaj druge ili će te vlastiti jezik učiniti gluhim. (Indijska)