Tata, ne vidim te Novo!
0 preuzimanja
U kućici na kraju grada življaše jedna mala sretna obitelj, u miru i radosti. Sve dok se jednog dana nad njihov dom nisu nadvili crni oblaci dima. Dok je vatra buktala roditelji i djeca istrčali su vani na otvoreno. Sretni što su živi i zdravi zagrlili su se čvrsto. Namoćni. Gledali su svoju kuću u plamenu i dimu.
U jednom trenutku se zgledaše sa užasom u očima jer je nedostajao najmlađi dječak od četiri godine. U trenutku dok su izlazili, on se uplašio goleme vatre, gušen dimom vratio se natrag i popeo na gornji kat.
Što učiniti? Otac i majka pogledaše se preneraženo, sestre su počele urlati. Ući u oganj je nemoguće. Vatrogasci kasne.
U tom trenutku, gore visoko otvorio se prozor. Na njemu je stajao dječak i izbezumljeno dozivao: "Tata, tata!"
Otac je zavikao što ga je grlo nosilo: "Skoči dolje!" Dječak ispod sebe nije vidio ništa osim vatre i gustog dima, ali je čuo glas i odgovorio preplašeno: "Tata, ja te ne vidim... - "Ja tebe vidim i to je dovoljno. Skači dolje!" Vikao je nesretni čovjek. Dječak skoči i nađe se zdrav u raširenim rukama oca koji ga je uhvatio u letu.
| Pregleda: | 992 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 24. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Jedna žrtva droge manje! Zovem se Franc Huber. Ja sam izbavljen iz pakla droge. Bio sam potencijalni mrtvac. Nakon dvadeset godina u drogi želio sam još samo umrijeti. Amsterdam - jednosmjerna ulica za ovisnike. Moja životna snaga istrošila se u vrtlogu slobode, zatvora i psihijatrije. Oko mene je bila samo bijeda. Svi su mi prijatelji visjeli na igli ili pak ležali na groblju. Ufiksao sam si zrak u venu. No preživio sam taj pokušaj samoubojstva. Hodao sam dalje ulicama Amsterdama vođen strašću za drogom kao daljinskim upravljačem. Sada mi je pedeset i jedna no dobro se sjećam doba kada sam bio dijete s ključem oko vrata. Majka me mogla nahraniti, ali mi je obiteljska toplina bila stran osjećaj. Kao tinejdžer našao sam sebe među rock-bendovima i anarhistima. Kad sam došao u dodir s drogama, prekinuo sam učenje zanata. Primjer mi je bila Janis Joplin koja je jednom rekla: "Živi brzo, živi intenzivno, umri mlad". Živio sam brzo i intenzivno - ali još sam živ! »ak se i radujem Životu. Godine 1980. dovukao sam se, pun heroina, do ljudi koji su mi željeli pomoći. Ohrabrili su me i potaknuli na tko zna koji pokušaj odricanja. S njima sam proveo jednu godinu. Našao sam mir i upoznao pravi život. Život bez ovisnosti mora se vježbati, no uobičajene terapije, psihijatar i boravci u zatvorima slabo su mi pomogli. Ovisniku treba više - njemu treba čudo! Njemu treba hrabrosti za život. Za čuda je nadležan Bog i to sam iskusio. On mi je, kada je sve propalo, podario nov početak.
Kada dosegneš dno, dolazi do prekretnice.
Isus je pobijedio besmislenost i smrt. On nam svojim opraštanjem daje nov život. Iza ovisnosti skriva se duboka čežnja za smislenim i sadržajnim životom. Božjom pomoću uspio sam to pronaći."
(Franz Huber)
1. NE RADI VIŠE STVARI ISTODOBNO!
2. SHVATI PROBLEM!
3. NAUČI SLUŠATI!
4. NAUČI POSTAVLJATI PITANJA!
5. RAZLIKUJ BITNO OD NEBITNOG!
6. PRIHVATI PROMJENU KAO NEIZBJEŽNU!
7. PRIZNAJ POGRJEŠKE!
8. GOVORI JEDNOSTAVNO!
9. BUDI SMIREN!
10. SMIJEŠI SE!