R i z i k Novo!
0 preuzimanja
RIZIK JE SMIJATI SE - DA NAS NE SMATRAJU LUDIM .
RIZIK JE PLAKATI - DA NAS NE SMATRAJU SENTIMENTALNIM. RIZIK JE TRAŽITI POMOĆ - DA NE POKAŽEMO SVOJE PRAVO JA. RIZIK JE POKAZATI SVOJE SNOVE I IDEJE - DA IH NE IZGUBIMO. RIZIK JE LJUBAV - DA NAM NE BUDE UZVRAĆENA. RIZIK JE ŽIVJETI - DA UMREMO. RIZIK JE NADATI SE - DA NE IZGUBIMO NADU. RIZIK JE POKUŠATI - DA NE DOŽIVIMO NEUSPJEH. RISKIRATI MORAMO JER NAJVEĆI JE RIZIK U ŽIVOTU NE RISKIRATI. ČOVJEK KOJI NE RISKIRA NE NAPRAVI NIŠTA, NEMA NIŠTA I NIJE NIŠTA. LAGANO IZBJEGNE TRPLJENJE I ŽALOST, NE MOŽE SE UČITI, OSJEĆATI, MIJENJATI SE, RASTI, LJUBITI... ŽIVJETI. UKLOPLJEN U UVJERENJA ROB JE BEZ SLOBODE. SAMO ČOVJEK KOJI RISKIRA SLOBODAN JE.
| Pregleda: | 958 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Ima u Evanđelju mjesta koja se čine nelagodnima, ulomaka koji se ne čitaju često, zgoda koje izgledaju nezgodnima. Oni koji su u drevna vremena kad nije bilo tiska rukom prepisivali Bibliju znali su čak i izostaviti kakvo mjesto.
Jedan od nelagodnih ulomaka je zapis Ivanova evanđelja o Isusovu izgonu trgovaca iz hrama. Isus je planuo. Dosegao uže. Spleo ga u bič. Pojurio među hramske trgovce. Ljutito prevrće stolove prodavača. Udara bičem od užeta. Otjeruje ovce i volove. Graju, dreku, povike, otpore nadvisuje glas ljutitog Nazarećanina: Ne činite od kuće oca mojega kuću trgovačku (Iv 2, 6). Ovakvog Isusa gotovo ne poznajemo. Kad bismo listali molitvenike i u njima potražili sličice kojima obilježavamo stranice, uvjeren sam da ne bismo našli ni jedne koja prikazuje ljutitog Isusa.
Za Isusa je pisano da je bio nama u svemu jednak osim u grijehu. Ljutio se kao i mi. Mi redovno smatramo da je ljutnja grijeh... Ali, kad se Isus ljutio, zacijelo nije ljutnja kao takva grijeh. Koja je ljutnja grijeh? Ona koja nije razmjerna uzroku. Ili ona koja je čak bez razloga. Zbog čega se Isus Ljutio? Zbog toga što su trgovci obeščastili hram Očev. Naše ljutnje su više radi nas samih, što je netko nama učinio nažao.
Pismo nam tako govori da se ljutimo ali neka ne griješimo. Znači da naša ljutnja ne bude bezrazložna ili bezrazmjerna. I još nešto veli Sveto Pismo: Neka sunce ne zađe nad vašom srdžbom. Srdžba je nekako kao mana koja se morala potrošiti u danu kad je pala, nije se smjela čuvati za slijedeći dan. Srdžba je račun koji se ne prenosi na drugi dan. Kad se okrene stranica dana, ljutnja se ne prenosi. Novi dan mora početi čist. Ljutnje su kao oblaci i kao kratko nevrijeme. Dođu i prođu. Prenositi ljutnju na drugi dan znači kvariti san. Prenositi je danima iz dana u dan znači trovati život sebi i drugima.
Isus se naljutio, žestoko se razljutio. Jedanput. Bog nam ne brani da se (s razlogom) naljutimo, ali ne da se i ljutimo.
(Ivan Golub)
Jedan dječak crne boje kože zadivljeno je gledao trgovca balonima na nekom sajmu. Bio je to veoma vješt trgovac koji je znao privući pažnju. Pustio je u zrak crveni balon i mnogo malih budućih kupaca je zadivljeno gledalo kako se balon diže visoko u zrak.