Zašto sam čovjek nade Novo!
0 preuzimanja
Zato što vjerujem da je Bog nov svakim jutrom,
da i u ovom trenutku stvara svijet, a ne vjerujem u neku maglovitu i zaboravljenu prošlost...
Ja sam čovjek nade, ne zbog ljudskih razloga... Nego jednostavno - jer vjerujem da je Duh Sveti na djelu u Crkvi i u svijetu, znao to svijet ili ne. Ja sam čovjek nade jer vjerujem da je Duh Sveti zauvijek Duh Stvoritelj, koji svakoga jutra onome koji ga prima daje novu slobodu i dobru mjeru radosti i pouzdanja.
Ja sam čovjek nade jer znam da je povijest Crkve duga povijest prepuna divnih djela Duha Svetoga. Pomislite na proroke i svece, koji u tjeskobnim časovima bijahu divno oruđe milosti i na put nam baciše snop novoga svjetla. Vjerujem u neočekivana djela Duha Svetoga. Jedno je Ivan XXIII. I Koncil. Nismo se nadali ni jednom ni drugom.
Zar smijemo misliti da se danas Bog u svojoj dovitljivosti iscrpio? Nadati se - to je dužnost, a ne luksuz. Nadati se - to ne znači sanjariti, upravo obrnuto: nadom ćemo snove preobraziti u stvarnost.
Blaženi koji se usuđuju sanjati a spremni su platiti veliku cijenu da njihov san u životu čovjeka postane stvarnost.
Bruxelski nadbiskup L. J. Suenens
| Pregleda: | 2097 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 09. 2019. |
Slični dokumenti
Zaustavi se na trenutak i uspokoji svoje misli. Što vidiš?
Oslobodi se tjeskoba i pogledaj oko sebe.
Vidiš svijet ispunjen ljepotom.
Vidiš život ispunjen mogućnostima.
Vidiš snove koji se rađaju, njeguju i ostvaruju.
Da, postoje izazovi. Da, postoji tuga. Da, postoji nasilje i mržnja.
Ali još više postoji ljubav, dobrota, radost.
Budućnost je neizvjesna.
A to znači da nema ograničenja koliko je lijepom i radosnom možeš učiniti.
Ono što imaš jest sadašnji trenutak.
I on je potpun, onakav kakav treba biti.
To je tvoje vrijeme za život.
Razmišljaj o dragocjenosti svoga života i o tome kako si blagoslovljen jer si ga iskusio.
Sada je svaka tjeskoba oko budućnosti samo iluzija.
Oslobodi je se. Neka izblijedi, nestane.
Najbolje što možeš učiniti za budućnost jest živjeti sa svime što imaš u sadašnjosti.
Sada si u poziciji stvarati stvarne i trajne pozitivne vrijednosti za svijet u kojem živiš. Slijedi svoje srce. Kako? Budi ono što uistinu jesi.
Možda si odlutao od sebe. U svome srcu znaš da si ovdje s razlogom.
Sad je vrijeme da se vratiš kući.
Bol koju osjećaš jest ta svrha, razlog življenja.
Kada to uspije, bit ćeš više živ nego što si ikada mogao zamisliti.
Življenja koje čezne da se bolu istrgne.
Diši u ljepoti koja te okružuje, ljepoti i bogatstvu života.
To je tvoj dar. To je tvoja sreća. To je tvoj blagoslov.
Tvoje je da živiš, iskusiš, ispuniš. Upravo sada!
autor nepoznat
Čovjeku starom preko 70 godina koji se cijeli život bavio ovčarstvom država odluči pomoći i dodijeliti mu mirovinu.
Jedna novinarka ga je tom prilikom zamolila da joj ispriča neki događaj koji nikad neće zaboraviti.
Starac započe priču: “Bilo mi je 20 i neka kad sam naišao na mladunče u šumi i uzeo ga k sebi.
Prolazili su mjeseci, susjedi su mi govorili da sve više liči na vučicu i da je se riješim.
Bio sam mlad i nisam nikoga htio slušati. Bila mi je privržena, gdje god sam išao išla bi sa mnom i čekala me. I prošle su godine…
Jednog dana kad sam malo prilegao kroz san sam čuo neku buku, režanje i cvilež. Dok sam došao sebi i ustao, sve je utihnulo.
Izašao sam van i ugledao poklano čitavo stado ovaca, a vučica sva u krvi sjedi i gleda ravno k meni.
Utrčao sam u kuću, uzeo pušku i ubio je na licu mjesta.
Nisam znao što ću s ovcama, pa sam pozvao susjede da ih odnesu dok se meso još nije
pokvarilo i usmrdjelo.
Sklanjanjem ovaca, među njima smo pronašli tri zaklana odrasla vuka i tad sam shvatio što sam učinio!”
Nikad ne procjenjuj ljude i događaje na temelju onoga što vidiš na prvi pogled.