12 pravila za odgoj delikventa Novo!
0 preuzimanja
Policijska uprava u Houstonu u Texasu svojedobno je izdala sarkastičnu publikaciju pod nazivom: „12 pravila za odgoj delikventnog djeteta“, koja glasi:
1. U ranoj djetinjoj dobi dajte djetetu sve što poželi. Na taj način odrast će uvjeren da mu svijet duguje dobar život.
2. Kada pokupi loš rječnik, samo mu se nasmijte. To će ga navesti da misli da je upotrebom tih riječi sladak. Također će ga navesti da koristi još slađe fraze i riječi kako bi bio još 'slađi'.
3. Nikada mu nemojte pružiti nikakav duhovni trening. Pričekajte dok ne napuni godine punoljetnosti i onda mu pustite da odluči što će napraviti od svog života.
4. Izbjegavajte upotrebu riječi „pogrešno“. To bi moglo dovesti do neželjenog kompleksa krivnje. To će mu omogućiti da kasnije vjeruje da je nepravedno uhićen zbog krađe automobila, da je društvo protiv njega i da ga proganja.
5. Pokupite sve što on ostavi iza sebe – knjige, cipele, odjeću i drugo. Radite sve da on ne mora, tako da mu razvijete osjećaj da prebacuje svu odgovornost na druge.
6. Dopustite mu da čita sve do čega može doći. Pazite da su bočice, srebrnina i čaše sterilno čiste, ali dozvolite njegovom umu da se pogosti smećem i gadarijama.
7. Često se svađajte u njegovoj prisutnosti. Tako neće biti previše šokiran kada vam se dom kasnije raspadne i dođe do rastave.
8. Dajte djetetu novca koliko god želi. Nikad mu nemojte dozvoliti da sam bilo što zaradi. Zašto bi se on teško mučio u životu kad ste se vi već mučili?
9. Zadovoljite svu njegovu želju za hranom, pićem i komforom. Pobrinite se da je svaka senzualna želja zadovoljena. Onemogućenje u tome može dovesti do štetne frustracije.
10. Stanite u njegovu obranu protiv susjeda, učitelja, profesora i policajaca. Svi su oni puni predrasuda prema vašem djetetu.
11. Kada zaglavi u ozbiljnu teškoću, ispričajte sebe „nikad mu ništa nisam mogao pružiti“
12. Pripremite se za život boli. Bit ćete ga u prilici brzo iskusiti.
| Pregleda: | 1430 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Bilo je to uoči Božića. Baka je, po starom običaju, okupila oko sebe kćeri i unučiće: Toma, Fima, Mary i Maca i nekoliko prijatelja: seoskog župnika, mladog liječnika i učitelja.
Što ste nam lijepo donijeli? – pitala su djeca u zboru. – Možda torbu? – rekao je Mac. On jest bio najmanji, ali najveći sladokusac. – Meni mač?! – viknuo je s nadom Fim. On je sanjao o tome da postane slavan ratnik. – Zacijelo brod! – rekao je Tom, jer on je bio siguran da će postati kapetan broda kad odraste. – Smotuljak tkanine! Uzdahnu tetka Letty. Tetka Letty jako je voljela lijepe haljine, ali je bila vrlo siromašna i nikada ih nije mogla kupiti.
Mary, djevojka nježna i lijepa, smiješeći se, gledala je mladog liječnika. On joj je uzvraćao osmijeh. Oni nisu ništa zapitkivali, bilo im je dovoljno da budu zajedno.
Stari učitelj približio se ognjištu i prosuo na razbuktale glavnje malo nekog bijelog praška.
- Evo! – vikne on i pljesne dlanovima – donio sam vam ovo! Oblak crvenkasta dima sukne i pretvori se u pozlaćenu prašinu, prospe se cijelom sobom, i sve se najednom preobrazi.
Tom se najednom nađe na velikom brodu, koji je poskakivao na bijesnim valovima. On je junački stršio na komandnom mostu, držao u rukama kormilo i vodio brod sigurnim smjerom.
Fim se nađe usred krvava boja. Neprijatelji navalili sa svih strana, ali u Fimovim je rukama bljeskao oštar mač…
Liječnik i Mary začuše glazbu kao na svadbi, veseo smijeh i kucanje čaša. Gledali su se i opazili da su svečano odjeveni: on u crnom fraku, a ona u svadbenoj haljini s vijencem i velom.
Baka se nađe pred velikim zrcalom u zlatnom okviru. Pogleda u nj i vidje sebe mladu i lijepu, kakva je nekoć bila i kakva bi uvijek željela biti.
Tetka Letty nađe u rukama veliki paket. Odriješi vrpcu, razmota šareni papir i ugleda prekrasnu, blistavu haljinu od crvena brokata.
Mac opazi da su ormari i police od same slatke čokolade, zastori od prženog šećera, jastuci od slatke pjene.
Stari župnik osjeti hladnoću. Ogleda se i vidje vedro nebo puno zvijezda, a pred sobom osvijetljenu špilju. Shvatio je da se nalazi u Betlehemu, da je to prva Badnja večer.
Tako je došla ponoć. Zazvonila su zvona, jasnim srebrnim glasovima. Učitelj rastjera rukom dim, soba se razvedri. Sva su priviđenja nestala, svi su se prenuli iz svojih snova, ali svakome su duboko u srcu ostali sreća i mir.
Čak su i psi zadovoljno lajali na dvorištu, mahali repovima, sretni, ali nitko nikad nije doznao što su oni sanjali.
(Charles Dickens)
U trgovinu namirnica ušla je žena odjevena u odjeću koja joj je bila prevelika.
Pristupila je vlasniku trgovine i prigušenim glasom zatražila nešto hrane na dug, jer joj je muž teško bolestan i ne može raditi, a imaju četvoro djece. Vlasnik se izderao na siroticu da iziđe van. Žena je žalosno moljakala: »Molim vas gospodine! Novac ću donijeti čim budem mogla!»
Vlasnik je na to zavikao da ne daje robu na dug. Jedan kupac pristupio je trgovcu i zamolio ga da pomogne sirotoj ženi.
Ovaj joj se obratio, kako bi se grubo našalio: «Imaš li popis stvari koje ti trebaju?» Žena je potišteno odgovorila: «Da gospodine.»
«Položi popis na vagu. Dat ću ti onoliko koliko on teži» reče trgovac.
Žena je izvadila komadić papira, nešto na njega dopisala i pognute glave stavila na vagu.
Tanjur vage na koji je stavila papirić spustio se do kraja. Prodavač je otvorenih usta provjerio vagu. Bila je u redu. Vratio je papirić na tanjur a na drugi počeo stavljati paketiće s hranom, kutije, vrećice i konzerve. Jezičak na vagi nije se ni pomakao.
Konačno je zgrabio papirić. Nije to bio popis namirnica nego molitva:
«Bože moj, ti znaš u kakvoj sam situaciji i znaš što mi je sve potrebno, sve povjeravam tebi.»
POUKA: Bog uvijek zna težinu naših molitava.
Bruno Fererro