Zašto ljudi viču kad su ljuti? Novo!
0 preuzimanja
Hinduistički učitelj naišao je na obitelj čiji su članovi ljutito vikali jedni na druge.
Nasmiješio se i upitao svoje učenike:
„Zašto ljudi viču jedni na druge kad su ljuti?“
Učenici su razmišljali neko vrijeme. Jedan reče:
„Vičemo zato što gubimo svoj mir.“
„Ali, zašto treba vikati kad je drugi pored vas?! “ upita učitelj.
Učenici su dali još nekoliko odgovora, ali učitelj ni jednim nije bio zadovoljan.
Napokon im je objasnio: „Kada su ljudi ljuti, njihova srca se jako udalje. Kako bi pokrili tu udaljenost moraju vikati da bi se čuli. Što su ljući, to jače viču.
Kad se ljudi vole ne viču jedno na drugo, govore nježno, jer njihova su srca blizu. Razlika između njih ne postoji ili je jako mala…“
Učitelj je nastavio:
„Kad se vole još više, što se događa? Šapuću, i još se više međusobno približe. Na kraju ne trebaju više niti šaputati, samo se gledaju.“
„Dakle, kada se svađate, ne dopustite da se vaša srca udalje. Ne izgovarajte riječi koje vas međusobno sve više udaljavaju, jer će doći dan kad će udaljenost postati tako velika da nećete naći put kojim ćete se vratiti.“
hinduistička priča
| Pregleda: | 969 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Umoran trgovački putnik odloži vreću punu pamučnih kapa, i zaspe usred šume pune majmuna.
Kad se probudio, našao je praznu vreću, a mnoge majmune s kapama po drveću.
Kako ponovno kape dobiti natrag?
Trčati za majmunima? Ne, to je pothvat očajnika.
Privući ih čime? Ne, to je uzaludan trud.
Prijetiti? Svi bi pobjegli.
Nakon podosta muke i domišljanja trgovac se naljuti i bijesno baci svoju kapu na tlo.
I gle – majmuni učiniše isto!
I tako je trgovac dobio natrag svoje kape.
Nastoj u životu slijediti samoga sebe, a ne, poput majmuna, oponašati druge!
autor nepoznat
Čovjek je bio religiozni pisac i zatražio je riječi mudrosti.