Plimsollov znak Novo!
0 preuzimanja
Samuel Plimsoll prije stotinu godina bio je član britanskoga parlamenta. Mučilo ga je zašto su brodovi morali prevoziti toliko težak teret da ih je on potapao i uzrokovao smrt mornara i materijalnu štetu. Uspio je postići izglasavanje zakona koji je propisivao da se na svim teretnim brodovima mora povući crta. Kad bi se teret utovarivao na brod i kad bi brod potonuo do te crte – moralo se prestati s utovarom. Mornari su to pravilo prozvali Plimsollov vodeni znak. I mi ljudi imamo Plimsollov znak. Postoji granica do koje se smijemo opteretiti. Moramo znati da su naše sposobnosti ograničene i da trebamo trenutke odmora, opuštanja, duhovnosti i povezanosti. Znamo li si nacrtati Plimsollov znak?
| Pregleda: | 988 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
“Sanjao sam da se nalazim u crkvi okružen mnoštvom dječaka koji se pripremaju za ispovijed. Neki čekaju na red ispred moje ispovjedaonice. Odjednom, uvelike iznenađen, otkrijem da neki od njih imaju tri vrpce oko vrata.
- Zašto nosiš te vrpce oko vrata? Skini ih! - rekoh jednome od njih.
- Ne mogu - reče dječak - netko stoji iza mene i čvrsto ih drži.
Približih se i iza dječakovih leđa ugledah najprije kandže, a zatim dva velika roga. Priđoh još bliže i opazih njušku ružnoga čudovišta kako u pandžama drži vrpce.
Odmah sam pozvao jednog klerika i rekao mu da mi donese posudu blagoslovljene vode. U međuvremenu sam vidio da i mnogi drugi dječaci imaju za leđima ružna čudovišta.
Zamahnuo sam škropilom kao oružjem prema jednoj od tih nakaza i upitao: Tko si ti?
Čudovište iskese zube, ustukne uplašeno i tada spazih da u šapi drži tri uzice poput konaca za pokretanje lutke.
- Što radiš s tim uzicama? Govori, inače ću na te izliti blagoslovljenu vodu!
Čudovište se zgrči od straha.
- Prva vrpca - reče - prijeti dječacima da ispovjede sve svoje grijehe.
- A druga?
- Druga im oduzima osjećaj kajanja.
- Treća?
- Neću ti reći - odgovori oštro čudovište.
- Onda ću te okupati u blagoslovljenoj vodi - rekao sam.
- Ne, ne! Reći ću. Treća uzica priječi dječacima da donesu dobre odluke i da saslušaju ispovjednikov savjet.
Kad sam sve saznao, zamahnuo sam škropilom i čudovište zalio blagoslovljenom vodom, a tako i njegove drugove koji su se istoga časa razbježali urlajući tako jako da me to probudilo…”
Bepo, pometač ulica, radio je svoj posao rado i temeljito. Znao je da je njegov rad potreban. Kad bi meo ulice, činio je to polako i jednolično: kod svakog koraka jedno disanje, i kod svakog disanja jedan zamah metlom.