Prosjak Novo!

0 preuzimanja

- 6 kuna! - reče prodavačica na kiosku. Platio sam i uzeo jutarnje izdanje novina. Stavio sam ih pod ruku i krenuo prema svom omiljenom kafiću. Iako je bilo rano nedjeljno prijepodne, dan je bio topao. Rana jesen ili kasno ljeto. Na terasi je sjedilo nekoliko gostiju. Zavalio sam se u stolicu, naručio kavu i otvorio novine. Za susjednim stolom sjedio je mladi par, zauzet sam sobom. Ovlaš sam prošao stranicama posvećenim politici i zaustavio se na sportskoj stranici. Zvuk glazbe sa zvučnika miješao se sa zvukom zvona sa obližnje crkve koje je pozivalo na misu. Taman sam bio zadubljen u posljednje rezultate utakmica, kad sam više osjetio nego primijetio prisustvo nekog ispred sebe. Podigao sam pogled. Ispred mene je stajao čovjek poderane odjeće, prljavog lica, nepočešljane kose i ispružene ruke. Očito prosjak. spas- Nemam! - rekao sam kratko i vratio se rezultatima. Nije reagirao. - Nemam ništa za tebe! Ajde odzuji dalje! - povisio sam glas, želeći ostaviti dojam. Prosjak je i dalje stajao mirno ispružene ruke. - Zar me nisi čuo, nemoj da te sada…- zastao sam u pola riječi jer mi je pažnju privukao maleni predmet u njegovoj ruci. Bilo je to raspelo. - Pa on ne prosi, on daje! - sinula mi je misao koja me šokirala. Začuđeno sam gledao u raspelo. Tek tada postao sam svjestan njegovog pogleda. Pogleda punog takve mirnoće, blagosti i nježnosti da me to jednostavno – pokosilo. Neobjašnjivo jak osjećaj sramote i stida zapekao me u prsima. Pogled mi se zamaglio i gotovo nekontrolirano počele su mi teći suze niz lice. Okrenuo sam glavu u stranu i pokrio oči rukama, kao da se time želim zaštititi. Na brzinu obrisao sam suze i poželio reći »sorry, stari« ili neku sličnu glupost. No, više ga nije bilo ispred mene. Ustao sam od stola i počeo se okretati na sve strane ne bi li ga vidio negdje. Par za susjednim stolom gledao me sa zanimanjem. - Jeste li vidjeli…. Na stolu do novina ležalo je raspelo. Polako sam ga uzeo drhtavom rukom. Bilo je toplo. Sjeo sam na stolicu i u nevjerici dugo još gledao u njega. Od tog dana trudim se da ne prođem uz prosjaka a da mu ne podam nešto. Ako ništa drugo barem malo samilosti.

Mladen Turković - veritas.com

Pregleda: 1015 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 30. 09. 2019.

Slični dokumenti

Ispovijest vjere Hrvata katolika
Ispovijest vjere Hrvata katolika

Čvrsto vjerujem u Boga Oca i Sina i Duha Svetoga.
Životom želim potvrditi svoj krsni savez s Bogom...

Poniznost - kratka priča
Poniznost - kratka priča
Dođe učenik rabiju i pita:molitva_zid_placa_clipart - Nekoć su ljudi gledali Boga licem u lice. Zašto danas nije tako? Rabi odgovori: - Jer se više nitko ne želi tako duboko sagnuti.

Židovska legenda

Zanimljivosti

U Brazilu sa 2,5 milijuna djece i mladih radi 492 370 vjeroučitelja.

Humor

Izgledate potišteno, velečasni. – zabrinuto će neki župljanin svom župniku. – Kako ne bi bio, sutra imam vizitaciju. – Što je vizitacija? – Posjet. Ali ne bilo kakav. Kako da vam objasnim? Posjet je kad Vam punac dođe u kuću, a vizitacija kad dođe punica.

Poslovice

Tko ni za što na svijetu nije sposoban, taj uvijek ismijava druge. (Madagaskarska poslovica)