List koji je htio biti vođa Novo!
0 preuzimanja
Bila jednom mlada i napredna stabljika. Imala je točno četiri lista koja su blještala u rosi pod snopom sunčanih zraka. Listovi su bili prijatelji i često su međusobno čavrljali. Jednog dana najveći i najljepši list (na neki se način nametnuo kao "vođa" ostalima) proglasi da ne želi primati vodu. Ostala tri lista bila su tako dobre volje (ili pak tako slabi) te su se i oni pridružili ideji svoga druga. Napravili su neku vrst kišobrana: dok je sjalo sunce, kišobran je bio zatvoren, ali čim bi udarila kiša, on se otvarao. Biljka je pod tim kišobranom slabila i na kraju uvenula. Vjetar je konačno odnio sva četiri lista. Kad svi počnu misliti, obično ne misle daleko. Ima "malih" ljudi koji kažu puno i svojim naoko beznačajnim riječima. Ima "velikih" koji su veliki zato jer im se "mali" ne znaju suprostaviti ili pak nisu dovoljno hrabri da iznesu svoja mišljenja. To je opasna igra.
B. Ferrero "Priče iz pustinje"
| Pregleda: | 1067 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 26. 03. 2020. |
Slični dokumenti
Dogodilo se to u nekom planinskom mjestu. Živio tamo čovjek koji je gajio posebnu pobožnost prema Majci Božjoj. Zato je Njezinu sliku stavio na istaknuto mjesto u kući.
Jednoga sajamskog dana neki je seljak svratio u dupkom punu gostionicu na objed. Sjeo je k stolu za kojim su već sjedili drugi gosti i naručio obrok. Kad je jelo stiglo, sklopio je ruke i pomolio se. Ljudi koji su sjedili oko njega promatrali su ga radoznalo i s podsmjehom. Jedan je mladić upitao: "Vi se u svojoj kući uvijek ovako molite? Zar se doista svi molite?""
Seljak, koji je počeo mirno jesti, odgovori:
"Ne, i kod nas na selu ima onih koji se ne mole."
"Ma nemoj", nastavi mladić smijući se. "A koji se to ne mole?"
"Pa", odgovori seljak, "ne mole se, primjerice moje krave, magarac, svinje..."