Životna filozofija mrava Novo!
0 preuzimanja
U životu puno toga možemo naučiti od velikih i uspješnih, no ne treba zaboraviti da često najvredniju životnu lekciju naučimo od “običnih” ljudi, pa čak i od mrava, kaže američki poduzetnik Jim Rohn. Prateći njihovo ponašanje napisao je knjigu “Filozofija mrava”, u kojoj donosi četiri velike lekcije iz njihova života koje i ljudima mogu biti vrlo korisne.
Prva lekcija glasi: “Mravi nikad ne odustaju”. Stavite mravu prst na put i on će potražiti način da zaobiđe prepreku, tako da prijeđe preko prsta ili ga jednostavno zaobiđe. Koliko god puta stavili prst pred njega, mrav neće odustati.
- To nas uči da uvijek treba tražiti alternativne pravce na putu do ciljeva - kaže Rohn.
Druga lekcija vam je vjerojatno poznata iz priče o cvrčku i mravu - mravi cijelo ljeto misle na zimu pa ih ona ne može iznenaditi. Dok cvrčak pjeva i dobro se provodi, mrav ljeti marljivo skuplja hranu jer zna da ljeto neće trajati zauvijek. Kad vam ide dobro, nemojte biti previše samouvjereni i arogantni, imajte na umu da vas može snaći i loše razdoblje.
I budite dobri prema ljudima jer dobra vremena ne traju zauvijek, ali dobri ljudi uvijek vam mogu biti potpora. Zimi mislite na ljeto. I dok traje velika hladnoća, mravi znaju da to neće trajati vječno te su s prvim zrakama sunca spremni za rad i igru. Kad smo loše i kad se jedva nosimo s onim što izgleda kao potpuni slom, važno je zadržati vjeru da je to prolazno te da će doći bolja vremena.
Dajte od sebe uvijek najbolje što možete.
Zajednički prema cilju
Nema mrava zapovjednika koji upravljaju rad ostalih nego svi zajedno rade za dobrobit kolonije tako da se oslanjanju na međusobno djelovanje, pri čemu svaki slijedi osnovna pravila.
Borbeni kad zatreba
Mravi žive u kolonijama i najratobornija su vrsta na Zemlji. Ako ih netko napadne, neće se brinuti o vlastitu životu nego će štititi interese cjeline. Upamtite da bez kolega ipak ne biste bili to što jeste.
Najviše od sebe
Dok ljeti skupljaju hranu, mravi se ne pitaju zašto bi trebali raditi tako teško niti koliko im treba. Jednostavno rade najbolje što mogu, što je najvažnije za uspjeh i sreću.
Specijalizacija među radilicama
Postoji jasna organizacija - jedni se brinu o mravinjaku, drugi skupljaju hranu… I poslovni tim za uspjeh treba jasnu raspodjelu zadataka.
Mrav ne sumnja u sebe
Iako je mali, mrav se ne propitkuje što bi bilo da je deset puta veći. Njegova snaga proizlazi iz zajednice. I dobar radnik će biti sretniji u dobroj tvrtki.
prema: www.obitelj-malih-marija.com
| Pregleda: | 4713 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 30. 11. -0001. |
Slični dokumenti
Jednom je prilikom učiteljica zamolila Steviea Morrisa da joj pomogne pronaći miša koji je pobjegao za vrijeme pokusa. To ne bi bilo ništa čudno da Stevie nije bio slijep.
Prvi adventski vijenac, kakav danas poznajemo, pojavio se u Njemačkoj 1838. godine u Hamburgu, u domu za siromašnu djecu. Evangelistički pastor Johann Hindrich Wichern okupio je siročad s ulice i smjestio ih u jednu trošnu kuću koja je time postala njihovim novim domom. Želeći djeci bez ikog svog uljepšati dane uoči Božića odlučio je napraviti veliki drveni vijenac i na njemu poslagati upaljene svijeće. Upalio ih je ukupno 24, od toga 19 malenih za svaki dan osim nedjelje i četiri velike, za svaku nedjelju uoči Božića. Ovaj ritual se djeci jako svidio pa je stoga odlučeno kako će se svake godine u isto vrijeme obnavljati. 13 godina kasnije vijenac su počeli ukrašavati grančicama zimzelenog drveća kako bi ga uljepšali, a kasnije je drvo od kojeg se vijenac radio u potpunosti zamijenilo zimzeleno granje. S vremenom se ovaj simpatičan običaj proširio po cijeloj Njemačkoj da bi ga potom prihvatili i kršćani iz drugih europskih zemalja, a potom i u Americi i diljem svijeta gdje je prisutna kršćanska vjera. Krajem 19. stoljeća polako se u svima njima ustoličio običaj pletenja adventskog vijenca no u međuvremenu su na njemu, uz zimzelene grančice od kojih je spleten, ostale samo četiri svijeće u čast četiri adventske nedjelje, uz još jednu koja se stavlja nasred vijenca.
Danas adventski vijenac možemo kupiti u bilo kojoj trgovini mješovite robe, što je odraz sve snažnije komercijalizacije Božića no prema tradicionalnim kršćanskim običajima trebali bi ga sami napraviti. Vijenac se plete od grančica lovora koje označavaju pobjedu nad grijesima, od grančica cedra koje simboliziraju snagu, te od lišća božikovine koje podsjeća na vijenac od trnja kojeg je Isus nosio kada su ga vodili na razapinjanje. U njega se ponekad dodaju i grančice ružmarina.
Vijenac simbolizira vječnost jer nema početka ni kraja. U današnje vrijeme svijeće na vijencu su u raznim bojama: crvene, boja zlata, srebra, bijele... Tradicionalno su u viijencu tri ljubičaste svijeće i jedna ružičasta. Na prvu adventsku nedjelju, pali se prva ljubičasta svijeća, simbol nade, nade u dolazak Mesije. Podsjeća na proroke koji su predvidjeli Kristovo rođenje. Odabir ljubičaste boje nije slučajan. Upravo ona predstavlja boju pokajanja i posta, a također označava i kraljevsku boju što je čini prigodnom za dolazak Krista Kralja svega svijeta. Drugim riječima, upravo kroz ovu boju objedinjujemo simboliku Isusove patnje na križu i slavlja zbog njegovog očekivanog dolaska koji predstavlja konačno spasenje.
Na drugu adventsku nedjelju pali se druga svijeća koja predstavlja ljubav. Neki je nazivaju i Betlehemskom svijećom, a pali se prvenstveno u čast jaslica u kojima je mali Isus boravio u štali odmah po svom rođenju. Treće adventske nedjelje pali se ružičasta svijeća koju znamo i kao Svijeću pastira, a ova vesela boja odabrana je zbog toga jer predstavlja radost. Tada, naime, nastupa vrijeme kada razdoblje pokajanja zamjenjuje razdoblje radosti zbog skorašnjeg Isusovog rođenja. Četvrta adventska svijeća ponovno je ljubičaste boje, pali se posljednje nedjelje uoči Božića, a nazivamo je još Anđeoskom svijećom. Ona simbolizira mir.
Na samu badnju večer, nekoliko sati uoči Božića, pali se peta svijeća, ona bijele boje, koja se može staviti usred vijenca ili na neko drugo mjesto u našem domu, a nazivamo je Kristovom svijećom. Ona predstavlja život Krista koji je došao na ovaj svijet, a bijela je zbog toga jer bijela boja simbolizira čistoću i bezgrešnost.
Svijeće se pale zbog toga jer nas njihova svjetlost podsjeća na Isusa koji predstavlja simboličko svijetlo koje će nas izbaviti od tame i grijeha te nam donijeti nadu i spasenje. Tijekom Adventa paljenje svijeća ima i dodatnu simboliku. Svakim tjednom palimo jednu više čime polako iz razdoblja mraka i straha prelazimo u razdoblje svjetlosti i nade. Kako nedjelje prolaze tako svjedočimo sve većoj svjetlosti i na taj način naša nada raste da bi kulminirala u trenutku paljenja bijele Kristove svijeće koja nam kaže kako se rodio Spasitelj.
Korjene adventskog vijenca možemo potražiti još u doba antike kada je vijenac predstavljao simbol pobjede tj. trijumfa nad neprijateljem. Stoga kršćanima adventski vijenac simbolizira borbu protiv tame i grijeha, borbu koja je puna nade u Krista i njegovo spasenje.
prema: www.fizzit.net