Svađa dvojice monaha Novo!

0 preuzimanja

srednjovjekovni-redovnik-stolBila jednom dva monaha, koji su punih četrdeset godina živjeli u istom samostanu, a da se nijednom nisu posvađali. Jednog dana jedan kaže drugome: - Ne misliš li da bismo se trebali bar jednom posvađati? Ovaj mu uzvrati: - Zašto ne? Oko čega ćemo se svađati? - Mogli bismo oko ovoga kruha - predloži prvi. - U redu, svađajmo se oko kruha. Kako se to radi? Ovako - rekao je prvi – “Ovaj kruh je sada moj. Što ćeš sad?” - Zadrži ga onda - rekao je drugi monah.

Pregleda: 2435 Pregleda
Preuzimanje: 0 puta
Ažurirano: 09. 12. 2019.

Slični dokumenti

Intervju s Gospodinom
Intervju s Gospodinom

Sanjao sam da imam intervju s Gospodinom. - A tako, ti bi me htio intervjuirati?, reče Gospodin. - Ako imaš vremena?- rekoh. On se nasmiješi: Moje je vrijeme vječnost. Što si me namjeravao pitati? Što Te najviše iznenađuje kod ljudi?

Paco, vrati se kući
Paco, vrati se kući

U malom španjolskom gradiću čovjek po imenu Jorge žestoko se posvađao sa svojim mladim sinom Pacom. Slijedećeg je dana Jorge otkrio da je Pacov krevet prazan - momak je pobjegao od kuće. Prepun grižnje savjesti Jorge je preispitao svoju savjest i shvatio da mu je sin važniji od svega ostaloga.

Zanimljivosti

Ljudi su ubijali crne pijetle jer su vjerovali da se iz njih razvija zmaj ili bazilisk (biće iz bajke s pogledom koji ubija).

Humor

Mladi redovnik je stigao u samostan. Dodijeljen je da pomaže ostalim redovnicima kopirati prepisujući stare propovijedi i zakone. Primijetio je, da uvijek svi redovnici prepisuju iz kopija. I tako on ode do poglavara samostana da ga pita zašto se ne prepisuje iz originalnih svitaka ukazujući da je netko mogao pogriješiti ili nešto propustiti čak i u prvoj kopiji i to ne bi bilo nikada ispravljeno! I greška bi bila uvijek iznova prepisivana. Poglavar samostana reče, “Stoljećima smo prepisivali s kopija, ali si dobro primijetio.” Otišao je dolje u mračne ćelije ispod samostana gdje su bili originalni rukopisi arhivirani i čuvani u zaključanom sefu, a izgledali su kao da nisu bili otvoreni stotinama godina. Sati su prolazili, a nitko nije vidio starog poglavara samostana. Mladi se redovnik zamislio, i otišao potražiti starog poglavara dolje u mračne ćelije samostana. Vidio ga je kako udara glavom o zid i kuka. “Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R ! Promaklo nam je R !” Čelo mu je bilo krvavo, krv se niz lice slijevala, a on je nekontrolirano plakao. Mladi redovnik je pitao: “Što je tako loše Oče?” Škripavim, prepuklim glasom odgovori stari poglavar: “Riječ je bila …”CELEB R ATE !!! “ (Slavlje, a ne celibat)

Poslovice

Hvalisanje je početak sramote. (Japanska)