Propovijed za razbojnike Novo!
0 preuzimanja
Dok je prelazio granicu, nekog je svećenika presrela razbojnička družba. Razbojnici ga okruže, a njihov vođa reče: - Sad ćeš održati propovijed, ali takvu da bude nama po volji!
Svećenik shvati svoj položaj. Ne održim li propovijed sa mnom je gotovo, pomisli. U sebi se pomoli svetom Bartolomeju, zaštitiku svih nevoljnika, te se popne na panj kao da je propovjedaonica.
Razbojnici su skinuli kape i napeto čekali da progovori. - Vaš život sliči Isusovu životu - otpočne svećenik. - Kako to? - pitaju razbojnici. - Pa tako - odvrati svećenik - što je Isus rođen kao siromah, a i vas nije zapalo bogatstvo. On je u mladim godinama pomagao svetom Josipu pri tesarenju. I vi ste morali raditi, inače bi vas otac istukao. Kad je Isus odrastao, lutao je zemljom. Poput Njega, i vi ste malo ovdje, malo ondje. Isusa su uhitili, a i vi niste bili lišeni toga. Njega su razapeli na križ, dok vas čekaju vješala. Isus je sišao nad pakao, kamo ćete i vi dospjeti.
No, kako vas se svidjela moja propovijed? - Dobra je bila - odgovore razbojnici, a njihov vođa tutne mu u ruke kesicu zlata. Kad se dovoljno udaljio, svećenik se okrene i vikne: - Jedno sam vam zaboravio reći: ISUS JE UZAŠAO NA NEBO, ALI VI NEĆETE!
Poljska narodna priča
"Budite lukavi kao zmije a bezazleni kao golubovi." (Sv. pismo)
| Pregleda: | 994 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 20. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Ima jedna vrsta kaktusa koji cvjeta dva ili tri put godišnje. Neugledne je vanjštine, ali ima prekrasan cvijet. Cvjeta noću, kada ga nitko ne vidi.
Kad padne duboka tama rastvore se krupni, prekrasni cvjetovi, a kuća se ispuni opojnim mirisom. A ujutro... cvijet je mrtav. Odaje tragove ljepote koja prolazi.
Od koga i za koga ova pažnja?
Od koga i za koga ova rasipnost i darežljivost?
Kaktus me podsjeća na Boga koji je rasipan i darežljiv; koji daje svoje darove velikodušno; koji daje ljepotu kaktusovu cvijetu samo za jednu noć, bez obzira hoće li to netko zamijetiti ili neće.
Bog se raduje svemu što stvara, a još se više raduje kad ljudi zapaze da radi njih i njihove radosti stvara sva dobra i ljepote. I tako se Bog i ja radujemo kaktusovu cvijetu na mjesečini (ako je ima), cvijetu koji živi samo jednu noć.
Kaktus me podsjeća i na ljude.
Ima ljudi koji cvjetaju samo za jedan tren i samo onda kad ih nitko ne vidi; da ne bi ljudi hvalili njihovu dobrotu i ljepotu i da tako ne izgube nagradu kod Oca nebeskoga. Ali za takve trenutke kad ljudi cvjetaju u svom najboljem izdanju vrijedi živjeti.
Ima ljudi koji su tako obični i za koje ne bismo nikada rekli da nas mogu nečim iznenaditi.
Ima ljudi koji cvjetaju samo dva – tri puta godišnje.
Valja znati da sve biljke cvjetaju i, ma kako neznatan bio njihov cvijet, imaju šansu donijeti plod, a svaki plod krije novo sjeme.
Valja pažljivo promatrati ljude da bismo uživali u njihovu cvjetanju, makar samo za tren.
autor nepoznat
