Svijetu se ne može ugoditi - narodna pripovjetka Novo!
0 preuzimanja
Jedan čovjek išao iz grada kući, jahao na magarcu, a njegov sin, momčić od petnaestak godina, išao pored njega pješice. Susretne ih jedan čovjek, pa reče:
- To nije u redu. Da ti jašeš, a dijete ide pješice. Tvoje su noge jače od njegovih.
Otac sjaše s magaraca, a sin uzjaše. Malo dalje sretne ih drugi čovjek, pa reče: - To nije lijepo, momče, da ti jašeš, a otac ti ide pješice. Tvoje su noge mlađe.
Onda uzjašu obojica i pođu tako malo, ali ih sretne treći čovjek pa reče:
- Kakva je to budalaština? Dva magarca na jednoj slaboj životinji! Trebalo bi uzeti štap pa vas obojicu stjerati.
Onda sjašu obojica i pođu pješice, otac s jedne strane, sin s druge, i magarac u sredini. Sretne ih četvrti čovjek, pa reče: - A što ste vi čudna tri svata. Zar nije dosta da dvojica idu pješice? Ne bi li bilo lakše da jedan od vas jaše?
Onda otac reče sinu:
- Kako god smo na magarcu jahali ljudi su nam zamjerili. Uzmimo magarca pa ponesimo mi njega.
Bace magarca na zemlju, zavežu mu najprije prve pa onda stražnje noge. Objese ga tako svezana na nekakvu motku i ponesu. A kad su se ljudi koji su ih susretali putem u čudu smijali do suza, otac baci magarca na zemlju i počne ga odvezivati s riječima:
- Ja ću s mojim magarcem činiti kako sam i do sada činio. a ljudi neka govore što god hoće!
Uzjaše na magarca i krene prema svojoj kući, a sin ga je pratio pješice kako su se i uputili bili.
Narodna pripovjetka
| Pregleda: | 1379 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Student je krenuo u šetnju sa svojim profesorom.
Dok su šetali i razgovarali, ugledaše pored puta par starih cipela, po svemu sudeći vlasništvo siromašnoga seljaka koji je u blizini radio u polju.
Već su prošla dva dana otkako se mati i kći vratiše s hodočašća u Siracusu. Gospođi Eutihiji bijaše mnogo bolje pa je već hodala po kući, kuhala i pospremala. Trećega dana posjeti ih Lucijin zaručnik. Bijaše pristao mladić iz poznate i vrlo časne obitelji.