Što čini strah? Novo!
0 preuzimanja
U jednoj zemlji koja bijaše u ratu vladao je strašan i okrutan kralj.
S ratnim zarobljenicima postupao je ovako: Zatvorio bi ih u jednu veliku prostoriju u kojoj je na jednoj strani bila četa strijelaca, a na drugoj vrata prekrivena prikazima mrtvih i okrvavljenih zatvorenika. Postavio bi zatvorenike u krug i rekao im: “Možete birati: umrijeti izbodeni strijelama mojih ratnika ili proći kroz ova vrata i tamo ostati zatvoreni zauvijek.“ Uvijek su svi izabirali umrijeti od strijela. Kad je rat završio jedan vojnik koji je dugo služio kralja upita svog vladara: Što je iza ovih strašnih vrata? "Otvori, i pogledaj!" odgovorio je kralj. Vojnik je skupio hrabrost. Teškom mukom otvorio je vrata, a tada ga je obasjala zraka sunca i zabljesnula mu oči. Kad ih je uspio otvoriti posve iznenađen uvjeri se da su vrata vodila u SLOBODU!!! Vojnik, ne vjerujući, pogleda kralja i reče: “Uvijek ste zarobljenicima ostavljali mogućnost izbora, ali oni su više voljeli umrijeti nego riskirati da otvore ova vrata!”
Koliko puta se bojimo riskirati?
Koliko puta umiremo zbog naših briga, od straha da otvorimo vrata; vrata naših snova, vrata našeg spasenja, vrata Božje volje, koja nas vode u pravu slobodu, Isusu Kristu?
| Pregleda: | 1836 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 21. 11. 2019. |
Slični dokumenti
Dva su čovjeka u zatvoru dijelili istu ćeliju. Imali su potpuno iste uvjete, ali jedan je stalno bio dobro raspoložen, a drugi stalno nesretan.
- Zašto si tako tužan? - pitao je onaj optimistični i zadovoljni onoga drugog.
Neki se mladić tužio Marku Twainu:
“Više se otac i ja ne razumijemo. Svaki dan dolazi do svađa.
Toliko je zaostao... ne razumije ni potrebe današnjega vremena ni modernoga čovjeka.
Što da učinim prije nego pobjegnem od kuće?”
A poznati pisac odgovori:
“Potpuno te razumijem. Kad sam ja imao 17 godina i moj je otac bio jako nazadan.
Nisam ga mogao podnijeti.”
- Kad sam imao 27 godina, moj je otac već učinio dosta koraka naprijed, pa se s njim moglo govoriti o svemu.
Danas, deset godina kasnije – nećeš vjerovati – kad ne znam što učiniti, odem svom ocu po savjet.
Vidiš koliko se stari mogu promijeniti!
autor nepoznat