Mudrost dvorske lude - o vlasti i vladanju Novo!
0 preuzimanja
Behlul se mogao slobodno kretati po palači sultana Haruna el-Rašida jer je bio dvorska luda, a dvorska je luda čovjek koji svoju mudrost skriva iza zastora ludosti.
Jednoga je dana sjeo na sultanovo prijestolje, što je bio prijestup zbog kojeg se lako gubila i glava. Stražari ga odmah uhvatiše, skinuše s prijestolja i dobro ga istukoše.
Njegovo zapomaganje probudi sultana pa je došao vidjeti što se događa.
Behlul je drečao kao jarac dok je začuđeni sultan tražio od stražara da mu objasne što se dogodilo. Kad je čuo Bahlulov prijestup izgrdio je stražare: “Sram vas bilo, zar ne vidite da je to Behlul mahniti? Zar bi se pametan čovjek usudio sjesti na sultanovo prijestolje?!?”
Behlula poče tješiti “Nemoj plakati, sve je sada u redu, obriši svoje suze, dobri moj.”
“O veličanstveni, ja ne plačem zbog batina i boli koju pretrpjeh, već ja plačem zbog tebe!”, odgovori Behlul. 'Zbog mene!' uzviknu Harun, 'zašto bi plakao zbog mene?'
'O veličanstveni, reče Behlul, 'sjedio sam na tvom prijestolju samo nekoliko trenutaka i zbog toga sam dobio strašane batine, a ti, dobri moj, sjediš na njemu već dvadeset godina.
Kakve li samo tebe batine čekuju kada siđeš s njega?
ZBOG TE POMISLI JA ZAPLAKAH.
Harun el-Rešid ovim bijaše potpuno dotučen. Sada njemu suze potekoše niz lice. 'Pa što da radim, o, Behlule!?', zavapi “Budi pravedan” odgovori Behlul, mudra dvorska luda.
istočnjačka narodna pripovjetka
| Pregleda: | 2437 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Na slijedećem je planetu živio neki pijanac.
Ovaj je posjet bio vrlo kratak, no maloga je princa vrlo rastužio:
- Što radiš? - rekao je pijancu kojeg je našao kako u tišini promatra hrpu praznih i hrpu punih boca.
- Pijem - odgovorio je pijanac.
- A zašto piješ? - pitao ga je mali princ.
- Kako bih zaboravio - odgovorio je pijanac.
- Što zaboravio? - htio je doznati mali princ, koji ga je već bio počeo žaliti.
- Kako bih zaboravio da se sramim, priznao je pijanac pognute glave.
- A čega se sramiš? - upita mali princ želeći mu pomoći.
- Sramim se jer pijem! - odgovorio je pijanac i sasvim zašutio.
Mali je princ, zbunjen otišao.
«Odrasli su uistinu vrlo čudni», govorio je samome sebi putem.
(Antoine de Saint-Exupery)
Predavač je započeo seminar pokazujući novčanicu od 20 dolara. Zapitao je 200 ljudi koji su bili u dvorani: „Želi li tko ovih 20 dolara?“ Ljudi su počeli dizati ruke.