Mudrost dvorske lude - o vlasti i vladanju Novo!
0 preuzimanja
Behlul se mogao slobodno kretati po palači sultana Haruna el-Rašida jer je bio dvorska luda, a dvorska je luda čovjek koji svoju mudrost skriva iza zastora ludosti.
Jednoga je dana sjeo na sultanovo prijestolje, što je bio prijestup zbog kojeg se lako gubila i glava. Stražari ga odmah uhvatiše, skinuše s prijestolja i dobro ga istukoše.
Njegovo zapomaganje probudi sultana pa je došao vidjeti što se događa.
Behlul je drečao kao jarac dok je začuđeni sultan tražio od stražara da mu objasne što se dogodilo. Kad je čuo Bahlulov prijestup izgrdio je stražare: “Sram vas bilo, zar ne vidite da je to Behlul mahniti? Zar bi se pametan čovjek usudio sjesti na sultanovo prijestolje?!?”
Behlula poče tješiti “Nemoj plakati, sve je sada u redu, obriši svoje suze, dobri moj.”
“O veličanstveni, ja ne plačem zbog batina i boli koju pretrpjeh, već ja plačem zbog tebe!”, odgovori Behlul. 'Zbog mene!' uzviknu Harun, 'zašto bi plakao zbog mene?'
'O veličanstveni, reče Behlul, 'sjedio sam na tvom prijestolju samo nekoliko trenutaka i zbog toga sam dobio strašane batine, a ti, dobri moj, sjediš na njemu već dvadeset godina.
Kakve li samo tebe batine čekuju kada siđeš s njega?
ZBOG TE POMISLI JA ZAPLAKAH.
Harun el-Rešid ovim bijaše potpuno dotučen. Sada njemu suze potekoše niz lice. 'Pa što da radim, o, Behlule!?', zavapi “Budi pravedan” odgovori Behlul, mudra dvorska luda.
istočnjačka narodna pripovjetka
| Pregleda: | 4196 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Sjećam se kako sam za vrijeme prošloga rata, dok sam čučao u podrumu ili bio na položaju znao imati samo jednu želju - jednu noć odspavati u vlastitom krevetu. Znao sam reći - "Bože, sve bih dao da barem jednu noć odspavam u svojoj sobi ispod tople dekice!" Što su tek govorili prognanici i izbjeglice ili što još govore?! Kad nam je netko od najmilijih bolestan isto znamo reći - "Bože, samo da ozdravi sve bi dao". Često je i kad se dvoje koji se vole a rastali su se govore - "Bože, sve bi dao da mi se vrati!"
I što kada nam se doista ispuni ta "pogodba"? Zaboravljamo da smo rekli da bi sve dali, nego na najmanji životni problem mrmljamo, gubimo vjeru, ljubav. Gube li smisao naša obećanja kada ih tako lako zaboravljamo i znamo li zahvaliti kada se konačno dočepamo kreveta, zdravlja i ljubavi.
Sve ovo kao hipotetička pitanja postavljam samome sebi...
U nekom su gradu trube objavile skup na glavnom trgu na kojem će se odlučivati tko bi bio najprimjereniji za kralja. Nastala je neopisiva gužva; na pozornici se pojavio nizak debeljuškast čovjek lijepo odjeven i pun zlatnog nakita!