Mrav koji me je naučio moliti Novo!
0 preuzimanja
Jednoga dana vidio sam mrava koji je nosio golemi list.
Mrav je bio malen a list barem dva puta teži od njega.
Mrav ga je nosio s velikim naporom.
Čas ga je vukao, čas ga je podizao iznad glave. Kad je puhnuo vjetar, list je pao, a pao je i mrav.
List se okretao i padao, ali mrav nije odustao od svoje namjere.
Gledao sam ga i pratio dok nije došao blizu rupe, koja je ulaz u njegovu kuću.
Pomislih: “Konačno je uspio.”
No prevario sam se, jer trebao je napraviti još jedan važan korak.
List je bio veći od rupe u mravinjaku, i mrav ga je ostavio ispred i bez tereta ušao unutra.
Promrmljah: “Jadniče, tolika žrtva ni zbog čega.”
Sjetio sam se narodne poslovice: “Plivaj, plivaj i umrijet ćeš na plaži.”
Ali mrav mi je otkrio jednu tajnu. U rupu su ušli drugi mravi, i počeli trgati list i nositi ga u malenim komadićima.
Činilo se da su sretni u poslu. Za malo vremena, veliki list je nestao. Ostali su tek komadići koji su odmah uvučeni u rupu.
Počeo sam razmišljati o svojim iskustvima.
Koliko puta sam se obeshrabrio pred obavezama i poteškoćama?
Da je mrav gledao veličinu lista, možda ga ne bi bio niti pokušao nositi.
Zavidio sam mravu na upornosti i snazi. Svoja sam razmišljanja pretvorio u molitvu. Zatražio sam od Gospodina:
Da mi da upornost mrava, da ne izgubim volju zbog padova. Da mi podari ustrajnost mrava, da nadiđem svakodnevne poteškoće.
Da mi da mudrost ovih mrava, koji su podijelili teret koji je izgledao tako velik.
Da mi da poniznost da podijelim s drugima plodove napornog rada tako da moj put ne bude osamljen.
Tražio sam od Gospodina milost da mogu poput ovog mrava ne odustati na putu ni kad na mene navale suprotni vjetrovi, a osobito kada, zbog težine obaveza ne vidim jasno put kojim mi je ići.
Ličinke koje su očekivale hranu unutar mravinjaka, gurale su mrava naprijed i dale mu snagu da prijeđe put s teškim teretom na leđima.
Poslije susreta s mravom, i ja sam dobio snagu na svom putu. Zato zahvaljujem Gospodinu što ga je stavio na moj put i naveo me da prođem baš tuda.
Snovi ne umiru nego se uspavaju ljudska srca. Zato se treba probuditi i krenuti naprijed!
Ninon Rose Hawryliszyn e Silva
| Pregleda: | 962 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Osmijeh je kao
zeleno svjetlo na semaforu,
Kao slatko grožđe na stolu,
kao cika djece u toplome moru;
Osmijeh je kao novac
iz punog novčanika za beskućnika,
kao sloboda za uznika;
osmijeh je poput kruha
za gladna čovjeka.
Smiješiti se,
to nije posao lak.
Ti svojim osmijehom svijetliš
i razgoniš mrak.
Tvoj osmijeh je uvijek za druge
i samo za druge ga nosiš…
I, upamti dobro,
što više ga trošiš,
još više potom
tvoje srce puni životom.
Imati osmijeh na licu,
to ti je kao
hodati s vrećom
i sve oko sebe
darivati srećom.
Osmijeh je kao najljepši cvijet
za voljeno biće.
Iz osmijeha
mijenja se svijet
i bolji niče.
(Božidar Prosenjak)
U starom samostanu živjela dva pobožna redovnika. Molili su se Bogu, pjevali psalme, postili postove i pomagali bijedne. U samostanskoj knjižnici, pod starim svodovima, bilo je mnogo knjiga, ali dva redovnika najradije su čitala zajedno jednu debelu knjigu koja je opisivala čudesa na svijetu: kako su daleko na jugu vruće zemlje gdje se šeću prugaste žirafe i igraju majmuni, a kroz pustinju odjekuje noću rika lavova da te srsi prolaze.