Dar slušanja Novo!
0 preuzimanja
Prije mnogo godina u Kini su živjela dva prijatelja. Jedan je znao vrlo lijeo svirati harfu, a drugi je bio nadaren da pažljivo sluša i razumije glazbu. Dok bi prvi svirao ili pjevao o planini, drugi je govorio: „Baš je krasna planina, kao da je ovdje pred nama.“ Kad je prvi svirao i oponašao žubor potoka, drugi bi to popratio riječima: „Čujem vodu kako protječe među kamenjem.“ Jednoga dana oboli onaj koji je volio i znao slušati glazbu, a drugi nakon toga pokida žice na harfi i baci instrument u zapećak.
Zdravo i lijepo živimo ako nas netko zna slušati. I obrnuto. To je veliki dar koji možemo jedan drugome tako lako uzvratiti. Potrebno je samo znati otvoriti svoje uho bližnjemu. Tada se mogu riješiti mnoge teškoće.
Prati i shvati,
shvati i oprosti,
oprosti i pomozi,
pomozi i utješi,
utješi i podrži,
podrži i ojačaj,
ojačaj i oživi,
oživi i služi,
služi i oprosti,
oprosti i ljubi,
ljubi i daj,
daj i zaboravi.“
Jedna je dvanaestogodišnja djevojčica napisala: Ja uvečer, kada legnem, okrenem se prema zidu i sama sebi glasno govorim da bih sebe slušala.“ Nemojmo da nam se to dogodi.
prema Ljudevit Anton Maračić „Priče o pahuljici“
| Pregleda: | 2016 Pregleda |
| Preuzimanje: | 0 puta |
| Ažurirano: | 04. 12. 2019. |
Slični dokumenti
Čekaonica je bila puna ljudi koji su čekali liječnički pregled. Stariji gospodin ustane i priđe šalteru. Uljudno reče:
Gospođo ja sam naručen za deset sati, ali uskoro će jedanaest.
Ateist je pao sa stijene. Kako se kotrljao dolje, uhvatio se za granu malog drveta. Tu je visio između neba i iznad kamenja tristo metara ispod sebe, znajući da neće moći dugo izdržati.
Tada mu dođe misao na pamet. "Bože!" povika svom snagom.
Tišina. Nitko nije odgovorio.
"Bože!" povika ponovno. "Ako postojiš, spasi me i ja obećavam da ću vjerovati u te i druge učiti da vjeruju."
I ponovno šutnja! Skoro u šoku pade s grane kad začu snažan glas kako odjekuje kanjonom: "To svi kažu kad su u nevolji."
"Ne, Bože, ne!" uzviknu sada s više nade. "Ja nisam kao drugi. Ne vidiš li da sam već počeo vjerovati čuvši tvoj glas? Ono što ti trebaš sada učiniti jest da me spasiš i ja ću naviještati tvoje ime do kraja zemlje."
"Vrlo dobro", odgovori Glas. "Spasit ću te. Pusti tu granu."
"Pusti tu granu?" uzviknu čovjek sav izvan sebe. "Misliš li da sam lud?"
Priča se da se očekivano čudo nije dogodilo kad je Mojsije bacio svoj štap u Crveno more. Tek onda kad se prvi čovjek bacio u more, valovi su uzmakli, a voda se razdijelila da bi načinila suh prolaz za Židove.
Anthony de Mello ("Molitva žabe")